Đurđević, koji je srpski iseljenik u SAD, rekao je da se to dogodilo tokom njegovog susreta sa Karadžićem, 14. jula 1995, u kancelariji predsjednika RS na Palama.
U to vrijeme, po optužnici koja Karadžića tereti za genocid u Srebrenici, VRS je već strijeljala zarobljene muslimanske muškarce u okolini Zvornika.
"Karadžić mi je rekao da je napad na Srebrenicu i Žepu sproveden po njegovoj Direktivi broj sedam i da je cilj bio da se temperatura podigne do tačke ključanja", posvjedočio je Đurđević,
Kako je rekao, isto su mu rekli i visoki zvaničnici RS Nikola Koljević i Momčilo Krajišnik, poslije čega je bio iznenađen njihovim "jednoglasjem".
Direktivom broj 7, koju je potpisao u martu 1995, Karadžić je naložio VRS da život bošnjačkom stanovništvu Srebrenice i Žepe "učini nepodnošljivim kroz vojnu akciju i uskraćivanje humanitarne pomoći".
Naredio je vojsci da pažljivo odmjerenim i promišljenim vojnim akcijama "stvori nepodnošljivu situaciju potpune nesigurnosti bez ikakve nade za opstanak i život za stanovništvo u Srebrenici i Žepi".
Svjedok je napomenuo i da je Karadžić, dok su razgovarali, neprekidno pratio izvještaje o Srebrenici na televizijama Si-En-En (CNN) i Skaj njuz (Sky News).
Opis sastanka sa Karadžićem iz Đurđevićevog detaljnog dnevnika, tužioci su uveli u dokaze.
Đurđević je izjavio i da je tokom boravka na Palama, 13. i 14. jula 1995, od Koljevićevog šefa kabineta čuo da je u Srebrenici "nema više civila, jer ih je (komandant VRS Ratko) Mladić već odveo".
Karadžić, koji se brani sam, pitao je Đurđevića, tokom unakrsnog ispitivanja, da li je u vrijeme njihovog razgovora stekao utisak da su on i Koljević vjerovali da će domicilno muslimansko stanovništvo ostati u Srebrenici.
Uz potvrdan odgovor, svjedok je rekao da je Koljević želeo da ode u Srebrenicu i uveri Muslimane da će sa njima biti dobro postupano, sve dok 14. jula 1995. nije postalo jasno da to nije moguće, zato što je stanovništvo već bilo evakuisano iz enklave.
"Jeste li tada čuli ikakve informacije da su zarobljenici ubijeni ili bi trebalo da budu ubijeni", pitao je Karadžić, a Đurđević je odgovorio odrečno.
Predstavljajući svjedoka, tužilac Alan Tiger rekao je da je on odrastao u Srbiji, a od 1970. godine živeo je prvo u u Kanadi, a zatim u SAD, gdje je postao uspješan biznismen.
Đurđević je 1989. godine ponovo uspostavio kontakt sa bivšom Jugoslavijom, kada je predsjedniku Srbije Slobodanu Miloševiću ponudio poslovnu saradnju i savjete.
Upitan kada je čuo o ubistvima u Srebrenici, Đurđević je rekao da je, poslije posjete BiH, u julu 1995. godine nastavio putovanje otišavši u Beč, pa u Njemačku i Poljsku.
"Mislim da sam o tome prvi put čuo u Njemačkoj, u jednoj crkvi, gdje su se prikupljale donacije za žrtve iz Srebrenice. Putovao sam sa ćerkom i nisam u to vrijeme pratio vijesti", rekao je svjedok.
On je istakao da "u vrijeme dok je bio u BiH, nije imao saznanja o zločinima bilo koje vrste".
Karadžić je Đurđevića pitao o utiscima "demokratske dijaspore" o njegovoj ličnosti i da li bi svjedok rekao da je on "sklon tome da se nanosi bol i ubijaju nevine žrtve".
Tužilac Tiger uložio je prigovor na postavljanje takvih pitanja, i u dodatnom ispitivanju postavio samo jedno pitanje: "Da li ste čuli da je Karadžić ikada osudio zločine i ubistvo hiljada muslimana u Srebrenici". Đurđević je odgovorio: "Ne, nisam čuo".
Đurđević je danas posvjedočio i da mu je Karadžić govorio o neslaganju sa generalom Mladićem i rekao da će komandanta VRS morati da "penzioniše".
Prije odlaska na Pale, Đurđević se u julu 1995. u Beogradu sastao sa načelnikom Generalštaba Vojske Jugoslavije koji ga je uvjeravao da je i dalje u dobrim odnosima za Mladićem i VRS, uprkos sankcijama koje su vlasti u Beogradu uvele protiv RS, zbog odbijanja njenog rukovodstva da prihvati mirovni plan međunarodnih posrednika.
Pred kraj današnjeg zasijedanja, počelo je svjedočenje generala Vojske Republike Srpske Petra Škrbića, koji je u Glavnom štabu Vojske Srpske bio pomoćnik generala Ratka Mladića za mobilizacijske i personalne poslove.
Suđenje Karadžiću biće nastavljeno sjutra.
Bivši predsjednik RS optužen je i za progon Muslimana i Hrvata širom BiH; terorisanje stanovništva Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada i uzimanje "plavih šlemova UN" za taoce, 1992-95.
(agencije/MONDO)
Izvor: MONDO