Zijada Vuković Pakumović, tetka ubijene N.H. u Gradačcu, je u velikoj ispovijesti ispričala sve o Nerminu Sulejmanoviću i tragediji koja je pogodila i šokirala cio region.
Zijada Vuković Pakumović, tetka ubijene N.H. u Gradačcu, je u velikoj ispovijesti ispričala sve o Nerminu Sulejmanoviću i tragediji koja je pogodila i šokirala cio region. Dosad je dvije izjave dala za bosanske medije, a sada je u velikoj ispovijesti za "Jutarnji list" otvorila dušu i rekla sve što želi.
"Uvijek mi je bila kao ćerka, kad je ostala trudna, posebno smo se povezale. Sve sam to prošla s njom. I sa sestrom je posebno bila bliska, ali ona živi u Srebreniku, pa je meni bilo bliže biti joj pri ruci", započela je Zijada.
Njen suprug Samir je ispričao hronološki šta je prethodilo ubistvima u Gradačcu. Prema njegovim riječima, nije mu jasno kako policija nije mogla da pomogne N.H.
"Kad je Nermin prije dvjie nedelje istukao Nizamu jer mu se nije svidjelo što je servirala za jelo, pobjegla je u očev stan u Srebrenik. Nakon što ju je istukao, Nermin je uzeo bebu koja je jako plakala i podigao je s namjerom da je baci. Nizama ga je preklinjala da njoj da dijete, da će je nahraniti i odnijeti, a on nek' onda s njom radi šta hoće. Međutim, zazvonio mu je telefon i otišao je. Ona je uzela bebu, sjela u automobil i pobjegla u Srebrenik. Bila je tamo sa sestrom, drugi dan smo došli po nju. Kad smo čuli da je traži i prijeti joj, pozvala je policiju. Sve im je ispričala i rekla da se boji da će doći u stan gdje su ona i dijete. Izašli smo nekako iza zgrade, bilo nas je strah da će naići Nermin, i otišli smo u policiju. Nizami su u policiji rekli da oni tu ne mogu ništa jer ne pripada njihovoj opštini", navodi Samir.
Zijada je potom govorila o njihovom odnosu. Opisala je šta se događalo.
"Pričala mi je da su imali nesuglasica, ali ko ih nema? Mi se u njegove poslove nismo miješali niti smo ikad o tome razgovarali s Nizamom. Ni od njega nije ništa tražila. On je bio specifična osoba, da bi sačuvala brak, ugađala je njemu više nego sebi. Nije joj branio druženja, ali kako sam nije bio društven, imao je neki svoj uski krug prijatelja, i ona je smanjila kontakte s društvom. Kad je ostala trudna i kad im se rodilo dijete, među njima je bilo sve u redu. Nizama i ja smo zvale sve te njegove prijatelje i pitali može li joj neko pomoći. I rodbinu smo mu zvali. Rekli su da oni ne mogu njemu ništa. Čak sam im predložila da ga pozovu i odvedu nekako na liječenje jer on tih dana nije bio normalan. Zvao me tetka. Zove me, plačući: 'Tetka, molim te, kaži mi gdje je!' Za pet minuta zove opet i kaže: 'Ako mi se ne javi za pet minuta, sve ću pobiti. Prvo ću dijete, neka gleda, pa onda nju i sve vas!' Opet zove za deset minuta i izvinjava se", priča Zijada.
N.H. se, prema njenim riječima, oslonila na oca da će je spasiti od podivljalog Sulejmanovića i čekala je da dođe iz inostanstva. Kako su prolazili dani, on je bio sve uporniji, N.H. sve uplašenija.
"Bio je uvjeren da je kod sestre i nas je zvao, ali rekli smo mu da nije ovde. Ja sam trebao otići na posao u Italiju, ali ostao sam dok ne dođe Nizamin otac. Jednom sam blefirao i rekao mu nek' uđe u kuću i sam pogleda je li unutra. 'Vjerujem ti, ona je kod sestre', rekao je i otišao. Rekli smo mu da samo njen otac zna gdje je, da je sakrio. U četvrtak uveče sam otišao za Italiju. Ujutro me u deset do osam nazvao i pitao kad će doći otac, da sjednu njih troje i popričaju. Rekao sam mu da dolazi tu uveče i da sutra dođe kod mene na zajednički ručak. Sat vremena kasnije došao je na vrata i počeo je najgori dan u našim životima", kaže Samir.
Tetka Zijada je objasnila da je N.H. željno iščekivala svog oca i jako se radovala njegovom dolasku. Međutim, došao je Nermin Sulejmanović.
"Pogledala sam kroz kuhinjski prozor i vidjela njega kako trči prema kući. Samo sam joj rekla: 'Nermin.' Dok je on lupao na vrata, ona je ušla u sobu kod mog sina i zaključala vrata. Pucao je u ulazna vrata, šakama je razvalio staklenu stijenu s terase, sav se raskrvario i ušao u kuću. Zvala sam upomoć, ali ko će mu prići? I neki radnici su bili tu, kad je zapucao, razbežali su se. Ušao je, prislonio mi pištolj uz glavu i pitao: 'Gdje je?' Djete je zaplakalo, čuo je i krenuo prema sobi. Nizama nije htjela iz sobe, on je uzeo bebu, izašao je. Tad je sišla i ona, prepirali su se. Sve je to trajalo, policije nije bilo nigdje. Nizama je plakala, vikala. Gledala je u mene i rekla: 'Pomozi mi, tetka.' Nikad to neću zaboraviti. Moj sin je krenuo prema njoj jer je molila za pomoć. Nermin, koji je s bebom stajao kod auta na cesti, počeo je da puca i pogodio ga s dva metka. Kad je Nedim pao, Nizama je sela u auto, da ne bi nastavio da puca. Neko od komšija pozvao je Hitnu pomoć. I oni su došli, ukrcali ranjenog Nedima, policije još nije bilo", navodi Zijada.
Dok je ona bila u bolnici sa sinom, Sulejmanović je isprebijao Nizamu, pucao joj u glavu i ubio još dvoje ljudi. U 10.33 sati zvao je Zijadu.
"Vjerovatno da čujem njene vriske. Napisao mi je: 'Kučko, zašto se ne javiš?!' Zvao je i njenu bolesnu majku da sluša ćerku kako vrišti i preklinje za svoj i život svog dijeteta", navela je Zijada.
Da podsjetimo, Nermin Sulejmanović je u petak ubio tri osobe, a ranio je isto toliko. Ubistvo svoje nevjenčane supruge je prenosio uživo na društvenoj mreži “Instagram”, a potom je svoj krvavi pir nastavio na ulicama Gradačca gdje je ubio oca i sina.
Stradali su Džengis i Denis Onder, a ranjena je njihova supruga i majka Harisa Onder. Ranjen je i policajac Husein Kotorić ispred policijske stanice.
BONUS VIDEO: