Robert Blok svjedočio je danas u Hagu da je prva saznanja o zločinima u Srebrenici dobio od Srba.
Bivši novinar londonskog Indipendenta Robert Blok posvjedočio je danas na suđenju Radovanu Karadžiću pred Haškim tribunalom da je o masovnim ubistvima Muslimana iz Srebrenice prvi put čuo sredinom jula 1995. od Srba koji su iz BiH preko Drine dolazili u Srbiju.
Blok je izjavio da je u pogranično područje u zapadnoj Srbiji otišao nakon što je u Beogradu vidio film beogradskog novinara Zorana Petrovića Piroćanca snimljen neposredno pošto je Vojska Republike Srpske ušla u Srebrenicu 11. jula 1995. godine.
Svjedok je rekao da je u jednom dijelu tog filma vidio gomilu leševa Muslimana ubijenih ispred skladišta u selu Kravica između Bratunca i Srebrenice.
Na snimku se vidjelo "od 20 do 25 leševa", ocijenio je on.
Prema optužnici, koja Karadžića tereti za genocid nad oko 7.000 srebreničkih Muslimana, srpske snage su u Kravici 13. jula 1995. godine ubile oko 1.000 zarobljenika.
Originalni Petrovićev film uveden je u dokaze protiv Karadžića.
Beogradski Studio B prikazao je Petrovićev film 15. jula 1995, a Blok ga je, kako je precizirao, vidio dan kasnije u prostorijama televizije.
Sjutradan, 17. jula, u tekstu u Indipendentu opisao je šta je vidio, navodeći da su žrtve, kako izgleda, strijeljane.
Petrovićev film ubrzo je nestao iz Studija B, kada su drugi strani novinari zatražili da ga pogledaju.
Blok je rekao da mu je sam Petrović prenio da je Karadžić bio veoma ljut zbog prikazivanja filma i teksta u Indipendentu i da je stoga naložio da film bude zaplijenjen.
Istu informaciju, Bloku je, kako je rekao, prenio i njegov vozač sa Pala.
Odbrana je tražila da se iz dokaznih spisa izuzme taj dio svjedočenja, jer su "izvori neopouzdani", a sudsko vijeće je podsjetilo na sudsku praksu, prema kojoj, iskazi iz druge ruke mogu da budu prihvaćeni, navodeći da na pouzdanost izvora ukazuje to što je "bilo direktne interakcije između Bloka i Piroćanca".
Prve informacije o masovnim ubistvima muškaraca iz Srebrenice, britanskom novinaru je istog dana na Drini, po njegovim riječima, dala "žena jednog oficira bosanskih Srba" koja je prešla iz BiH u Srbiju.
"Rekla nam je da su muškarci dovođeni u hangare, škole i na fudbalske terene i da su tamo strijeljani, a da su najgori ratni zločinci bili zaklani. Govorila je i da ima osvete i sve to nije odobravala. Bila je zapanjena da je još tajna da se to događa. Ta žena je spomenula i brojku od 4.000 ubijenih", izjavio je Blok.
Narednih dana, istu priču ponovili su mu i drugi ljudi koji su prelazili Drinu.
Svjedok je rekao i da su mu mještani iz Banje Koviljače pokazali mjesto na drugoj obali Drine na kojem su vidjeli da je u toku strijeljanje.
Na tom području čuo je i priču, koju je kasnije potvrdio, da je jedan Musliman, koji je preživio strijeljanje i ranjen pokušao da prepliva Drinu, prvo bio smješten u bolnicu u Loznici, a zatim predat policiji RS koja ga je ubila.
"Tada mi je bilo jasno da su na različitim lokacijama strijeljane na hiljade ljudi", rekao je Blok.
Blok je o svim tim saznanjima pisao u Indipendentu krajem jula 1995, a te tekstove tužioci su danas uveli među dokaze protiv Karadžića.
Opisujući razgovor sa Petrovićem Piroćancem, dan nakon što je Indipendent objavio da se na njegovom filmu vidi gomila tijela Bošnjaka ubijenih u Kravici, Blok je rekao da je Petrović bio "nezadovoljan onim što sam ja bio napisao".
"Vidjelo se da je pod pritiskom ljudi koji su mu omogućili da napravi film", kazao je svjedok, ponovivši da mu je Petrović rekao i da je Karadžić veoma razljućen njegovim tekstom.
U unakrsnom ispitivanju, Blok je odbio Karadžićev zahtjev da odbrani objelodani imena osoba koje su mu prenijele informacije o ubistvima o Srebrenici, kao i da dostavi svoje bilješke o tome i razgovoru sa novinarom Petrovićem.
Karadžić, koji se brani sam, tvrdio je i da vlasti RS koje su u to vrijeme bile "u svađi" sa vladom u Beogradu i pod njihovim sankcijama nisu mogle zaplijeniti Petrovićev film.
Ocjenjujući da je film bio podjednako štetan i za Beograd i za Pale, Blok je odgovorio da je u njihovom zajedničkom interesu bilo da snimci iz Srebrenice nestanu, što se i dogodilo.
Blok je rekao da zna da su zvanični odnosi bili napeti, ali da je i dalje postojala velika podrška i da se odvijao šverc preko granica.
Karadžić je sugerisao i da je Studio B, za koji je rekao da je bio neprijateljski raspoložen prema Srbima u BiH, Petrovićev film "montirao po svojim potrebama", ocijenivši da se ta televizijska stanica "ponašala kameleonski".
Svjedok je na to ponovio da je Petrović bio "vrlo uzrujan" zbog toga što je Independent pisao o filmu, zato što su "na njega ljuti bili njegovi zaštitnici iz VRS i Vojske Jugoslavije".
Kako je svjedok rekao, Petrović je kasnije svjetskim televizijama svoj film o Srebrenici prodavao "bez problematičnih djelova".
Blok je ispričao da je 17. jula sa novinarom beogradskog NIN-a Draganom Čičićem namjeravao da ode na Pale, ali da mu je savjetovano da odustane da ne bi bio uhapšen, te da ga je na moguće hapšenje u Republici Srpskoj upozorila Karadžićeva kćerka Sonja.
Karadžić je prikazao dokumente Državne bezbjednosti Republike Srpske, čiji pripadnici su Bloka pratili od januara 1994. godine.
"Da li vidite da to što ste radili nisu doživjeli kao novinarstvo, već kao špijanažu", upitao je Karadžić.
Blok je rekao da je besmislica da je radio za strane obavještajne službe, navodeći da su na takvu djelatnost u vrijeme sukoba u BiH optuživani mnogi zapadni novinari.
Nekadašnji lider bosanskih Srba optužen je i za progon Muslimana i Hrvata širom BiH; terorisanje civila u Sarajevu kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada i uzimanje za taoce "plavih šlemova" UN, 1992-95.
(agencije/MONDO)