Apelacioni sud u Beogradu prepolovio kazne glavnoptuženim za ubistvo francuskog državljanina Brisa Tatona 2009. godine.
Apelacioni sud u Beogradu prepolovio je kazne osuđenima za učešće u ubistvu francuskog državljanina Brisa Tatona u Beogradu 2009. godine, preinačivši presudu Višeg suda kojom su bili osuđeni na ukupno 240 godina zatvora.
Pravosnažnom presudom Apelacionog suda 14 napadača na Tatona dobilo je ukupno 123 godine zatvora, objavljeno je na sajtu tog suda.
Kolovođama napada, koji su i dalje u bjekstvu, Đorđu Preliću i Dejanu Puzigaći kazne su smanjene sa 35 na 15 godina zatvora, odnosno sa 32 na 14 godina zatvora.
Za njima su raspisane međunarodne potjernice.
Ljubomiru Markoviću i Ivanu Grkoviću kazne su smanjene sa 30 na 13 godina zatvora.
Preinačenjem ranije presude Višeg suda u Beogradu na po osam i po godina zatvora pravosnažno su osuđeni Branimir Četnik i Vladan Suvajac, koji su ranije bili osuđeni na 14 godina zatvora, dok je Milanu Vujoviću ista kazna smanjena na osam godina zatvora.
Smanjenjem kazni sa 14 i 12 godina zatvora, Apelacioni sud je pravosnažno osudio na po sedam godina zatvora Jovana Karbića, Dragana Tomasovića, Stefana Veličkovića, Milana Tarlaća i Bojana Matijevića.
Stepi Petroviću kazna je smanjena sa pet na četiri godine zatvora, na koliko je Dejanu Stankoviću potvrđena kazna.
Vladimiru Boškoviću potvrđena je uslovna osuda od osam mjeseci zatvora sa rokom provjere od dvije godine jer je izvršio krivično djelo pomoć učiniocu poslije izvršenog krivičnog djela.
Viši sud u Beogradu je preinačenom presudom 25. januara 2011. osudio 14 navijača Partizana na ukupno 240 godina zatvora zbog teškog ubistva navijača "Tuluza", Tatona, na Obilićevom vijencu u Beogradu 2009. godine, neposredno pred početak fudbalske utakmice Partizan-Tuluz.
Po nalaženju Apelacionog suda, u pogledu odluke o kazni, prvostepeni sud je pravilno imao u vidu sve okolnosti koje su od značaja za odmjeravanje kazne, ali za najveći broj okrivljenih nije dao odgovarajući značaj zbog čega je prvostepena presuda u odnosu na ove okrivljene preinačena, navodi se u odluci Apelacionog sud.
Taj sud smatra da se tako odmjerenim kaznama u potpunosti ostvaruje svrha kažnjavanja.
Što se tiče žalbe punomoćnika oštećenih (Tatonovih roditelja) ona je odbačena kao nedozvoljena, imajući u vidu da je postupak vođen po zahtjevu javnog tužioca, te da oštećeni presudu može pobijati samo u pogledu odluke o troškovima, o čemu nije riječ u konkretnom slučaju, navodi se u odluci Apelacionog suda.
Apelacioni sud je poslije javne sjednice po žalbama krajem oktobra utvrdio da su osuđeni kao saizvršioci počinili krivično djelo teško ubistvo jer su 17. septembra u Beogradu na Obilićevom vijencu, u stanju uračunljivosti, svjesni svog djela i njegove protivpravnosti, pri bezobzirnom nasilničkom ponašanju, ubili Tatona.
Napad na navijače francuskog Tuluza, među kojima je bio i Taton, organizovali su vođa navijačke krupe "Alkatraz" Đorđe Prelić, zatim vođa navijačke grupe "Iridućibili" Ivan Grković i Ljubomir Marković, jedan od vođa "Alkatraza", i vođa grupe "Rebels" Dejan Puzigaća.
Oni su pozvali mobilnim telefonima ostale okrivljene i druge nepoznate navijače i svi su se našli 17. septembra 2009. u Terazijskom parku, gde je Puzigaća podijelio baklje i palice, a Vladan Suvajac (22) hirurške maske, da bi prikrili lice, podijelili su se u više grupa i krenuli ka Obilićevom vijencu.
Prelić, Marković, Grković i Puzigaća nastavili su da koordiniraju napad na francuske navijače mobilnim telefonima i svima su saopštili da se oni nalaze u "Ajriš pabu" na Obilićevom vijencu.
Prelić i Marković sjedili su u kafiću "Zuzus" pored "Ajriš paba" i pratili okupljanje svojih navijača. Pošto su se iz više različitih ulica i pravaca navijači skupili na Obilićevom vijencu, uz povik "Tuluz, Tuluz", što je, prema riječima sudije, bio znak za početak napada, optuženi i druga za sada nepoznata lica počeli su da francuske navijače udaraju bakljama, drvenim palicama, flašama... od čega su pojedini navijači Tuluza zadobili lakše tjelesne povrede.
Optuženi su potom opkolili Tatona, tukli ga nogama i rukama dok je ležao na trotoaru, gađali ga pepeljarama i čašama i udarali palicama i bakljama.
Potom su ga odvukli i pritisli na ogradu stepeništa i namjerno ga bacili sa visine od 4,28 metara u prostor između stepeništa i garaže, a potom se razbježali u raznim pravcima.
Tatonu su tom prilikom nanijete teške povrede glave i brojne druge povrede, koje su, 12 dana kasnije, izazvale njegovu smrt. Taton je preminuo u Kliničkom centru Srbije.
Svim osuđenima je produžen pritvor do pravosnažnosti presude, a vrijeme koje su proveli u pritvoru uračunato im je u kaznu zatvora.
Sud je Tatonove roditelje, kao oštećene u ovom postupku, uputio da svoj oštetni zahtjev od 200.000 evra ostvare u parničnom postupku.
Branioci osuđenih nisu zadovoljni ovom presudom i smatraju da je presuda "kompromisna".
Advokati Svetozar Vujačić i Zora Dobričanin Niodinović navode da razmišljaju o ulaganju vanrednih pravnih lijekova Vrhovnom kasacionom sudu jer, kako tvrde, sud nije ni tačno ni potpuno utvrdio činjenično stanje, kao i da je na osnovu novopribavljenih dokaza morao da otvori glavni pretres.
Tim dokazima bi se, kažu branioci, utvrdilo da je Taton pao preko ograde bježeći, jer nije znao teren, a ne da su ga osuđeni bacili, a to proizlazi iz tranksripta telefonskog poziva Hitnoj pomoći koja je njegov pad prijavila.
Takođe se pitaju kako je moguća da su kazne prepolovljene, iako su osuđeni za potpuno ista krivična djela.
Advokati u izjavi za Tanjug su naveli da sud nije ni tačno ni potpuno utvrdio činjenično stanje, da je na osnovu novopribavljenih dokaza morao da otvori glavni pretres, tako da nisu ni željeli da komentarišu smanjenje kazni.
(Tanjug)