Vrijeme neumitno prolazi, a 26. marta biće tačno 23 godine od iznenadne smrti tada devetnaestogodišnjeg glumca Dušana Pekića, koga je proslavila uloga Pinkija u filmu "Rane".
On je glumio jednog od dječaka čije je odrastanje u Beogradu na samom kraju 20. vijeka zabilježio reditelj Srđan Dragojević u filmu iz 1998. godine.
Pekić je želio da upiše Akademiju i postane glumac, ali to se nikada nije ostvarilo. On je 2000. godine otišao u Kraljevo na odsluženje vojnog roka, sa kog se nikad nije vratio.
U noći između 26. i 27. marta tada devetnaestogodišnji Dušan preminuo je u vojnoj kasarni, a o uzroku smrti se do danas spekulisalo.
Neki su rekli da je prevelika doza nedozvoljenih supstanci bila fatalna, dok su drugi govorili kako je ugušen u snu, a njegova majka Milunka Tašić je tek 17 godina smogla snage da sazna pravu istinu.
"Dušan je bio omiljen u društvu, a i među ženskim svijetom! Imao je dosta simpatija i nekoliko djevojaka! Njegova djevojka Jelena Janković bila je puna života, kao i on. Žao mi je što odavno nemam nikakav kontakt s njom, voljela bih da se čujemo", ispričala je prije nekoliko godina Pinkijeva majka.
Nikad neće zaboraviti poslednji susret, tog 26. marta 2000. godine, kada je dobila najgore vijesti koje majka može da čuje - da joj je sin preminuo.
"Dobio je novu ulogu, ali smrt je bila brža. Bio je u Kraljevu u vojsci. Prethodnog dana bila je zakletva. Pretjerao je s pićem! Kad smo se rastali, otišao je sa drugom do susjednog grada i nastavio da pije. Vratili su se oko ponoći u kasarnu. Kad je ujutru oficir budio vojnike iz njegove sobe, svi su morali da ustanu. Njega je ostavio da spava jer mu je bio miljenik, a i inače se teško budio", pričala je Milunka tada.
"Da ga je oficir probudio kad i ostale vojnike i sad bi bio živ, ali nije! Kasnije, oko osam sati, neko je ušao da nešto uzme i čuo da krklja! Tad su svi pojurili da ga spasu, ali bilo je kasno! U obdukcionom zapisniku piše da je smrt nastupila usljed gušenja, zbog udisanja želudačnog sadržaja!
"U grlu, dušniku i glavnim dušnicama nalazi se obilna količina želudačnog sadržaja, koja skoro u potpunosti ispunjava njihov lumen i u kome su prepoznatljivi djelići polusvarene hrane". Posle 17 godina sam se usudila da pročitam taj nalaz", otvorila je dušu.
Iako se nikada neće pomiriti sa njegovom smrću, Milunka nikoga ne krivi.
"Nesrećan splet okolnosti. Živio je brzo i kratko, ali ispunjeno. Želio je da upiše glumu i bio je počeo da se priprema. Dušan je bio veličina jer je volio ljude! Bio je spreman da sve podijeli s drugima - odjeću, hranu, a kad nisu imali gdje, dovodio ih da prespavaju. Nekad sam se zbog toga ljutila! On je bio milostiviji, zato valjda još opstaje u srcima mnogih, a to je korak do vječnosti", rekla je za majka pokojnog Dušana.
Dušan se od kolega veoma družio sa Milanom Marićem Švabom, a jedan događaj i danas joj je urezan u pamćenje.
"Jednom je bio u Zemunu i nisam znala da će doći. A on uveče došao sa Švabom, a ulaz bio zaključan. Čula sam kasno noću da neko lupa ispred kuće, pa je prestao. Neko od komšija je otključao.... Ušli su, lupali na vrata. Nisam čula, tako da su jedno vrijeme bili pred vratima. I sad me duša boli kad se toga sjetim", zaključuje Milanka.
"Na kraju smo priče, rođaci, ako se ložite da budete kul, onda sam sigurno vaš idol, a miševi? Ponekad mi je žao što nisam stigao da vidim to inostranstvo, ali, jebeš ga, ne može čovjek da stigne sve u životu, smradovi i ovdje i tamo, kakve veze ima... E, jedino za tu crnkinju što je nisam karo, to mi malo žao, a za onu Ajfelovu kulu šta mi Kure priča, za nju me, rođaci, zabole patka, keve mi.... Kraj, rođaci, i sve mi se čini da sam prošao bolje od vas."