Odbrana Anta Gotovine u žalbi citira tadašnjeg predsjednika Srbije da je egzodus Srba posljedica odluke tamošnjih srpskih lidera.
Odbrana hrvatskog generala Anta Gotovine, nepravosnažno osuđenog pred Haškim tribunalom na 24 godine zatvora zbog progona Srba iz Kninske krajine 1995, uložila je danas dopunu žalbe na tu presudu u kojoj citira riječi tadašnjeg predsjednika Srbije Slobodana Miloševića da je egzodus Srba bio posljedica odluke tamošnjih srpskih lidera.
Na zasijedanju Vrhovnog savjeta odbrane SR Jugoslavije, 14. avgusta 1995, Milošević je, prema dopuni žalbe, rekao da je "postojalo naređenje da svi napuste Krajinu toga dana čak i bez kontakta sa Hrvatskom vojskom na najvećem dijelu fronta".
Gotovinina odbrana se poziva i na Miloševićeve riječi da je više vojnika Republike Srpske Krajine poginulo dok su bježali zajedno sa stanovništvom nego što bi ih stradalo da su držali liniju fronta.
"Pitanje je ko je donio odluku o napuštanju Krajine za krajiško rukovodstvo. Donijeta je odluka koja je izazvala egzodus, a donijeta je u situaciji kada su bili obezbijeđeni svi uslovi za odbranu. To je trebalo da bude razlog da Jugoslavija jurne u to područje i brani te teritorije koje su oni napustili bježeći što su brže mogli", citira Miloševićeve riječi Gotovinina odbrana u podnesku na engleskom jeziku.
U podnesku su navedene i Miloševićeve riječi da su "prema izvještajima policajaca, građana i drugih, oni (rukovodstvo RSK) naredili ljudima da počnu da bježe čim je artiljerijska priprema prestala".
Gotovinini branioci Luka Mišetić i Gregori Kiho (Gregory Kehoe) u podnesku ocjenjuju da Miloševićeve riječi predstavljaju dokaz da egzodus srpskog stanovništva "nije bio povezan" sa artiljerijskim napadima Hrvatske vojske koji su, po prvostepenoj presudi, bili "nezakoniti".
Zbog toga što dolaze od Miloševića, po odbrani, tim riječima trebalo bi pridati "znatnu težinu".
Branioci u podnesku citiraju i zaključak sa sjednice VSO održane 29.
avgusta 1995. prema kojem svi oficiri 40. kadrovskog centra Generalštaba VJ moraju da napišu izvještaje o događajima u njihovoj zoni odgovornosti za vrijeme "hrvatske agresije" na RSK.
Kadrovski centri GŠ VJ - 40. i 30. - služili su za upućivanje oficira VJ na službu u vojske RSK i Republike Srpske, a preko tih centara oficiri su bili plaćani i ostvarivali su sva statusna prava u VJ, odnosno SRJ.
Zaključkom VSO, ti oficiri su bili obavezani da te izvještaje dostave tadašnjem načelniku GŠ VJ Momčilu Perišiću do 15. septembra 1995.
Komandanta 40. kadrovskog centra, odnosno tadašnjeg zapovjednika vojske RSK Mileta Mrkšića, VSO je, takođe, obavezao da generalu Perišiću podnese izvještaj o uzrocima pada zapadnih djelova RSK.
Te dokumente, pomenute u zaključcima sa sjednice VSO, odbrana generala Gotovine sada traži od Srbije.
Gotovinina odbrana je dva puta, u maju i junu, od vlasti Srbije tražila da joj dostave pomenute izvještaje o Oluji, navodeći da iz Beograda nije dobila nikakav odgovor.
Zahtjev branilaca da Tribunal obaveže vlasti Srbije da joj dostave te dokumente, sud je odbio.
U današnjoj dopuni žalbe, Gotovinina odbrana citira i druge zapisnike VSO, kao i druge dokumente.
Prvostepeno vijeće Haškog tribunala osudilo je 15. aprila hrvatskog generala Gotovinu na 24 godine, a Mladena Markača na 18 zatvora zbog zločina nad sprskim stanovništvom Kninske krajine tokom i poslije operacije Oluja 1995.
Drugooptuzenog Ivana Čermaka, Tribunal je oslobodio krivice.
Odbrane Gotovine i Markača na te presude su uložile žalbu, a tužilaštvo Tribunala odlučilo je da se ne žali.
Zapisnike sa sjednica VSO vlasti Srbije su dostavile Tribunalu tokom suđenja Slobodanu Miloševiću, uz zahtjev da oni ostanu nedostupni javnosti iz razloga nacionalne bezbjednosti.
Zapisnici su, zatim, korišćeni kao dokazi u procesu generalu Momčilu Perišiću, a poslije završetka suđenja, minulog proljeća, sa njih je, uz saglasnost vlasti u Beogradu, skinuta oznaka povjerljivosti.
(Beta)