"Vašington je koristio sve instrumente moći da ostvari ishod koji bi išao u prilog Sjedinjenim Državama."
Dejvid Šimer saradnika Univerziteta Jejl i autor knjige "Namješteno: Amerika, Rusija i sto godina tajnog miješanja u izbore“, izjavio je jednom prilikom da mu je Leon Paneta, šef kabineta predsjednika Bila Klintona rekao za Slobodana Miloševića da je on percipiran kao loš tip sa lošim uticajem i "kao neko ko će taj dio svijeta okrenuti naglavačke ukoliko ne budu preduzeti koraci da se zaustavi“.
Šimer je u svom autorskom tekstu za "Foreign Affairs" rekao da su izbori 2000. godine predstavljali dobru priliku. Napominje da su od sredine 1999. godine do poslednjih mjeseci 2000, javne i privatne američke organizacije potrošile oko 40 miliona dolara na programe u Srbiji, ne samo na podršku opoziciji, nego i nezavisnim medijima, građanskim organizacijama i inicijativi "Izađi i glasaj“.
"Dok su Stejt department, Agencija Sjedinjenih Država za međunarodni razvoj i američke nevladine organizacije javno uticali na srpske izbore, CIA je to isto činila u tajnosti. Džon Sajfer rekao mi je da mu je za period između 1991. i 2014. godine, odnosno dok je službovao u operativi CIA, poznat samo jedan slučaj "uspješne“ operacije miješanja u izbore: Srbija, 2000. godine.
"Postojao je tajni rad podrške Miloševićevoj opoziciji, navodi Sajfer, prisjećajući se kako se, nakon što je Klinton obavijestio odabrane članove Kongresa, CIA bacila na posao "podrške, finansiranja i pružanja pomoći specifičnim kandidatima opozicije – to je bila glavna stvar“.
U Srbiji je fokus CIA bio na tome da izvrši uticaj na umove njenih građana, a ne da manipuliše biralištima.
"Nismo pokrali izbore ili svjesno lagali birače sa ciljem da ih navučemo da glasaju za ljude čiju smo pobjedu željeli“, objasnio je jednom Bil Klinton.
Umjesto toga, CIA je pružala novac i druge vidove pomoći kampanji opozicije.
"Kongresni lideri znali su za ovaj tajni plan i podržali su ga. Trent Lot, vođa većinske grupe u Senatu, prisjeća se kako je, nakon što je saslušao brifing o operaciji CIA, iskazao svoju punu podršku", naveo je Šimer i dodao:
"Milošević je bio potpuno van kontrole, rekao mi je Lot. Nismo namjeravali da izvršimo invaziju, ali u opštem haosu koji je vladao morali smo nešto da učinimo. Službenici CIA, za razliku od drugih državnih službenika SAD, mogli su da operišu u tajnosti."
Zbog prirode našeg rada, kaže Daglas Vajz, tadašnji operativac CIA stacioniran na Balkanu, nama je bilo daleko lakše da vršimo penetraciju u Srbiji nego ljudima koji su, da se tako izrazim, više radili na površini. Involviranost američke obaveštajne zajednice u izbore bila je temeljna, rekao je Vajz, naglašavajući da je Vašington koristio sve instrumente naše nacionalne moći da ostvari ishod koji bi išao u prilog Sjedinjenim Državama.
Šimer je naveo da kako su se izbori približavali, Klintona je brinulo da će Milošević uspjeti da ih pokrade. Klinton je ovim povodom imao razgovor sa novim ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.
"Ovi izbori biće važni, ali vjerovatno neće biti pošteni. Milošević gubi na anketama, pa će vjerovatno pokrasti izbore. Bilo bi poželjno da izgubi, ali vjerovatno će se postarati da se to ne desi, rekao je Klinton Vladimiru Putinu samo dvije i po nedelje prije glasanja", navodi Šimer.
On ističe da su američke organizacije za promociju demokratije nastojale su da obezbijede da Milošević nema mogućnost da lažira prebrojavanje glasova. Jedna NVO finansirana iz SAD obučila je preko 15.000 aktivista za nadzor birališta.
"Na dan izbora, članovi opozicije brojali su glasove rame uz rame sa državnim službenicima. Državni rezultati govorili su da Milošević tijesno vodi. Paralelno brojanje, međutim, oktrilo je istinu: debelo je izgubio. Izbili su ogromni protesti. Milošević, nesposoban da suzbije revoluciju narodnih masa, bio je primoran da podnese ostavku", napisao je Šimer.
Prema njegovim riječima ruka CIA ostala je skrivena. Dvadeset godina kasnije, američki obavještajci navode da su čvrsto ubijeđeni da je njihovo djelovanje bilo presudni faktor u pobjedi nad Miloševićem. S druge strane, Šimer kaže da su se visoko rangirani državni funkcioneri SAD osjećali neprijatno pri svakom pomenu uloge CIA u Miloševićevom porazu. Šimer tvrdi da ova nelagoda ima smisla jer, kako navodi, miješanje CIA u izbore iz 2000. nije reprezentativno za rad Agencije u posthladnoratovskom periodu.