BEOGRAD, 6. 4. - Danas se navršava 67. godina od napada nacističke Njemačke u Drugom svetskom ratu na Kraljevinu Jugoslaviju, koji je počeo bombardovanjem i masovnim razarenjem Beograda.
Napad armade Hitlerovog "Trećeg Rajha" počeo je bez objave rata, uprkos tome što je Vlada Kraljevine Jugoslavije nekoliko dana ranije Beograd proglasila "otvorenim, nebranjenim gradom".
Prve bombe pale su na Beograd tog nedjeljnog jutra, 6. aprila 1941. godine u 6.50 sati, dok je većina njegovih stanovnika još spavala.
Njemački bombarderi su u talasima do osam časova izručili oko 200 tona razornih i zapaljivih bombi.
Sljedeći talas bombardovanja počeo je oko 10 časova, a još se dim i prašina nisu slegli kada je oko 14 sati uslijedio novi napad.
Potom je iz smjera Rumunije oko 16 časova doletjelo tridesetak zloglasnih bombardera "štuka", iz kojih je topovima i mitraljezima pucano po kolonama izbjeglica koje su panično napuštale razoreni grad.
Prema preciznim njemačkim statistikama, u napadima samo prvog dana učestvovala su 484 bombardera koji su izbacili 360 tona smrtonosnog tereta.
Napadi iz vazduha nastavljeni su i tokom noći i sljedećih dana do 12. aprila, a tačan broj žrtava nije nikada precizno utvrdjen.
Prema domaćim izvorima, poginuo je 2.271 stanovnik prestonice, koja je tada imala 370.000 žitelja, dok njemački izvori govore o 4.000 žrtva.
Grad je pretrpio i neprocjenjivu materijalnu štetu, potpuno je razoreno 714 a teže oštećeno 1.888 zgrada, dok je više hiljada objekata oštećeno.
Gadjane su gusto naseljene četvrti, bolnice, Učiteljski dom, Kalenićeva pijaca, Željeznička stanica, Glavna pošta, zemunski aerodrom.
Potpuno je uništeno zdanje Narodne biblioteke Srbije na Kosančićevom vencu, osnovane 1832. godine, s fondom od oko 350.000 knjiga.
Bila je to jedina nacionalna biblioteka koja je svjesno napadnuta i uništena tokom Drugog svetskog rata, a u požaru izazvanom bombardovanjem potpuno su uništeni i srednjovjekovni spisi neprocenjive vrijednosti.
Tadašnju prijestonicu Kraljevine Jugoslavije, branio je 6. lovački puk naoružan najsavremenijim lovačkim avionima "meseršmit Me - 109E" i ponosom jugoslovenske vazduhoplovne industrije, nažalost, malobrojnim lovcima "IK -3".
Braneći slobodno nebo Beograda poginulo je 11 pilota 6. lovačkog puka, kojima se grad odužio sa velikim zakašnjenjem, tek 1997. otkrivanjem spomenika na zemunskom keju, kod hotela "Jugoslavija".
Herojskim djelom to su odavno zaslužili Miloš Žunjić, Milivoje Bošković, Jovan Kapešić, Vladimir Gorjup, Dušan Borčić, Branislav Todorović, Živica Mitrović, Karlo Štrbenk, Dobrica Novaković, Miho Klavora i Milutin Petrov.
Sudbina Kraljevine Jugoslavije bila je odlučena nešto ranije - pučem i demonstracijama 27. marta u Beogradu protiv pakta s Njemačkom koji je dva dana ranije bila sklopila tadašnja vlada Cvetković-Maček.
Puč je poremetio planove Adolfa Hitlera za napad na Sovjetski Savez, pa je istog dana u Operativnom štabu Njemačke armije donijeta odluka (Direktiva 25.) da se, pored Grčke, i Jugoslavija uništi kao država.
Komanda njemačke 4. vazdušne flote, odredjene da napadne Jugoslaviju, razradila je plan pod nazivom "Kaznena odmazda", kojim je predvidjeno i bombardovanje Beograda, zbog čega je na aerodromima u susednim zemljama koncentrisano 2.236 aviona različitih tipova, od kojih 885 lovaca i 1.062 bombardera.
U neravnopravnoj borbi sa višestruko jačim neprijateljem poginulo je 136 letača, dok je neprijatelj izgubio 80 aviona sa oko 200 članova posade.
Tokom aprilskog rata samo je Beograd preživio masovna intenzivna višednevna bombardovanja, dok su u bombardovanju Niša, Leskovca, Kragujevca, Novog Sada i još nekih gradova u dijelovima bivše Kraljevine uglavnom gadjani strateški objekti i uništavana infrastruktura i aerodromi.
Vojska Kraljevine Jugoslavije je kapitulirala 17. aprila 1941. godine, a u skladu sa generalnim planom Trećeg rajha o njenom uništenju i Hitlerovoj direktivi od 12. aprila, Kraljevina Jugoslavija je raskomadana i okupirana.
(Tanjug)