"Zasad smo izbjegli najcrniji scenario"

Od 17. marta, kada su u Crnoj Gori zabilježeni prvi slučajevi inficiranih, do danas kada je 321 osoba oboljela i sedam pacijenata izgubilo život, epidemiju prati Institut za javno zdravlje

Kako je Crna Gora “prošla“ u odnosu na druge zemlje?

BEGIĆ: Dvije su stvari ovdje bitne: rezultati se uvijek sumiraju kada je sve završeno i druga, iz poštovanja prema svim oboljelim i umrlim epidemiološke podatke nikada ne treba posmatrati kao neku vrstu trke i nadmetanja.

Da li se može očekivati drugi talas korona virusa kada se situacija normalizuje? Može li postati sezonski, kao grip na primjer?

BEGIĆ: Još uvijek je rano govoriti o tome posebno u iščekivanju pronalaska vakcine. Priroda ovoga virusa nas je toliko puta do sada iznenadila i opovrgla dosta toga što smo mislili da znamo tako da bi bilo krajnje neozbiljno upuštati se u bilo kakve dugoročne prognoze. Postoji par mogućih scenarija i modela od kojih svaki ima svoje prednosti kao i mane.

Ne može se još govoriti o tome da će novi korona virus nestati kada se proglasi kraj pandemije. Preporuke za život nakon korone: koliko će još distanca i higijena biti povećane?

BEGIĆ: Ne vidim ništa loše u tome da obje ove mjere postanu dio naše svakodnevice. 0 higijeni je izlišno govoriti, a što se distance tiče, ne u ovako ekstremnoj formi, ali bi držanje distance u svakom slučaju bila jedna dobra i zdrava svakodnevna navika.

Institut za javno zdravlje je došao u prvi plan zbog situacije sa pandemijom korona virusa. Do tada je asocijacija na tu instituciju bila uglavnom nutricioništi, zdravi stilovi života, preporuke, prevencija… Što je to javno zdravlje?

BEGlĆ: Najčešče citiranu definiciju javnog zdravlja dao je Amerikanac Vinslou još 1920. godine kada je rekao da je javno zdravlje nauka i vještina sprečavanja bolesti, produženja života i unapređenja zdravlja organizovanim naporom cjelokupne društvene zajednice. Dakle, javno zdravlje niti je jedna, niti je samostalna niti je izolovana naučna disciplina već je to skup i kombinacija kako naučnih grana tako i praktičnih vještina i posebno bitno skup vrijednosti, odnosno sistem vrijednosti koje zdravlje naroda stavlja na prvo mjesto, a u čijem sprovođenju i prožimanju kroz sve pore društvenog života, sam narod, odnosno zajednica i svi njeni elementi, imaju ključno mjesto.

Dakle, radi se kako o zdravstvenim ustanovama, tako i o obrazovnim, naučnim, vjerskim, nevladinim, Vladinim ustanovama, službama, profesionalnim, sindikalnim i svim drugim vrstama udruženja. Iako je široko odomaćena sintagma „javno zdravlje”, ona je suštinski, istorijski i logički možda nedovoljno primjerena našem podneblju u objašnjavanju svega onoga što javno zdravlje predstavlja. Ovo je ponajviše iz razloga što je izraz preuzet od anglosaksonske sintagme „public health” i njenog bukvalnog prevoda. Najbliži duhu našeg naroda, ali i onoga što u suštini predstavlja, bio bi termin „narodno zdravlje” koji u sebi sažima svu bit svega gore rečenog da je u našem fokusu narod i njegovo kompletno zdravlje a samim tim i blagostanje, te daje i sam narod odnosno zajednica glavni stub svih narodno (javno) zdravstvenih aktivnosti.

Drugi razlog zbog kojeg termin javno zdravlje unosi zabunu je postojanje direktnih antagonizama te implikacije jasnog razgraničenja termina „javno” sa„nejavnim”. Suprotnosti riječi „javno”, kao što su „privatno” odnosno „tajno”, impliciraju da ako postoji javno, postoji i tajno zdravlje što je samo po sebi apsurd.

Istorijski gledano, termin narodnog zdravlja na našim prostorima je prisutan još od XIX vijeka da bi po završetku Drugog svjetskog rata stekao pravu afirmaciju osnivanjem Ministarstva narodnog zdravlja Demokratske Federativne Jugoslavije 7. marta 1945. i Komiteta Vlade FNRJ za narodno zdravlje koje je na tadašnjem „saveznom nivou” brinulo o zdravlju stanovništva u periodu 1946. do 1951. i iz kojeg su proistekli republički komiteti narodnog zdravlja preteče današnjih ministarstva zdravlja. Bilo kako bilo, samo je formalno pitanje kako će se nazivati aktivnosti o kojima je riječ. Suštinski najhitnije je ne dozvoliti da se ciljevi, strategije i srž narodnog ili javnog zdravlja izvitopere i pogube u ovim modrenim vremenima.

Institut za javno zdravlje ima nekoliko centara. Neki su manje, a neki više poznati. Kako ste organizovani?

BEGIĆ: Rad u Institutu za javno zdravlje organizovan je u osam Centara koji pokrivaju sve aspekte narodnog zdravlja, a čiji se rad međusobno prožima i prepliće i koji se ne mogu, niti trebaju, „hirurški precizno” razdvojiti čime je samo naglašeno poštovanje koncepta javnog zdravlja kao skupa isprepletanih nauka i vještina. Centri Instituta su: Centar za kontrolu i prevenciju nezaraznih bolesti u sklopu kojeg funkcioniše Regionalni zdravstveni razvojni centar za nezarazne bolesti mreže zemalja jugoistočne Evrope (SEEHN), Centar za kontrolu i prevenciju zaraznih bolesti, Centar za medicinsku mikrobiologiju, Centar za zdravstvenu ekologiju, Centar za promociju zdravlja, Centar za razvoj zdravstvenog sistema i Centar za nauku i edukaciju. Svi centri su sa aspekta prevencije bolesti, praćenja, promocije, i unapeđenja zdravlja i zdravstvenog sistema podjednako bitni i važni, a u njima rade visoko edukovani i posvećeni kadrovi koji su upravo i najveće bogatstvo Instituta.

IZJ je posvećen i naučno-istraživačkom radu. Koji su vaši najznačajniji projekti?

BEGIĆ: Veliki je niz projekata u kojima je Institut učestvovao ili učestvuje bilo kao nosilac ili jedan od partnera tako da bi nabrajanjem nekog od njih izostavili mnoge druge koji imaju nesmunjiv javno zdravstveni značaj; Međutim treba istaći daje Institut prva zdravstvena ustanova u državi koja je licencirana od strane Ministarstva nauke kao naučno istraživačka ustanova i koja je kroz saradnju sa Ministarstvom u posljednjih par godina sprovela niz istraživačkih projekata od kojih su mnogi inovativni te pored naučnog nose i ogroman privredno-ekonomski potencijal kao što su istraživanje novih matrijala na bazi otpada iz industrije čelika; stabilizacija toksičnog otpada u materijale na bazi cementa i lebdećeg pepela; ispitivanje mogućnosti dobijanja građevinskih materijala na bazi bijelih boksita, šljake i pepela; istraživanje novih, ekološki prihvatljivih termoizolacionih maltera na bazi pepela i ekspandiranog perlita i slično.

Zatim, tu su i projekti neposredno vezani za istraživanje i unapređenje zdravlja građana poput procjene zdravstvenog rizika u opštini Pljevlja na osnovu podataka dobijenih iz humanog biomonitoringa i jako bitni naučno-istraživački projekti sprovedeni uz podršku Unicefa i drugih međunarodnih organizacija koji su fokusirani između ostalog i na procjenu jodnog statusa dojilja, procjenu unosa joda i suplementa na bazi joda, projekti fokusirani na probleme ishrane, uhranjenosti, zdravstvenih navika i ponašanja stanovništva sa posebnim fokusom na teško dostupne i vulnerabilne grupe. Plašim se da je lista previše dugačka i za posebno izdanje Pobjede.

Koliko imate zaposlenih ljekara, doktora nanka, stručnjaka?

BEGIĆ: Institut za javno zdravlje Crne Gore trenutno broji 216 stalno zaposlenih koji pokrivaju različite javnozdravstvene specijalnosti od mikrobiologije, epidemiologije, higijene, socijalne medicine, molekularne biologije, hernije, sanitarne hernije, nutricionizma, zdravstvene statistike sa informatikom… Ali tu su i drugi zaposleni koji iako nijesu usko medicinski niti javnozdravstveni kadar, svojim radom i angažovanošću i te kako doprinose da Institut danas predstavlja instituciju od renomea u međunarodnim okvirima i instituciju za primjer u nacionalnim okvirima kada su standardi u poslovanju i organizacija posla u pitanju.

Trenutno u Institutu za javno zdravlje Crne Gore imamo 12 doktora nauka (pet profesora i dva docenta), 14 magistara nauka, 46 ljekara specijalista, devet specijalista iz drugih oblasti u okviru domena djelatnosti Instituta (zdravstvena statistika i informatika, zdravstveni menadžment, sanitarna hernija, zaštita životne sredine, molekularna biologija, toksikološka hernija), 26 doktoranada.

Sada je u fokusu Centar za zarazne bolesti. Koji bi centar u nekim normalnim vremenima trebalo da bude ,,najzaposleniji“ odnosno„najnezaposleniji“?

BEGIĆ: Izazovi u narodnom zdravlju se mijenjaju i taj dinamični proces nikada neće prestati. Možda je trenutno Centar za kontrolu i prevenciju zaraznih bolesti u fokusu, ali čak i kada prođe ova javnozdravstvena kriza sigurno je da on neće izgubiti ni malo na značaju. Možda će se fokus premjestiti na neke druge izazove i zdravstvene probleme ali sveobuhvatni pristup rješavanju zdravstvenih izazova naroda će uvijek biti tu.

Dugoročno gledano, gotovo svi zdravstveni problemi i izazovi sa kojima će se ljudska rasa susretati u narednom periodu potpadaju po javno zdravlje. Neki će možda zbog promjena načina života, globalizacije, industrijalizacije i međunarodnog saobraćaja, imati i veći značaj a to su prije svega narušavanje ekološke ravnoteže od strane čovjeka, ugrožavanje određenih staništa i životne sredine sa svim posljedicama po zdravlje koje mogu iz toga proisteći. U svakom slučaju, novo vrijeme donosi nove izazove po zdravlje od kojih mnogi (što se vidi i na primjeru pandemije korona virusa) nijesu nužno u domenu rada zdravstvene službe, tako daje ključno da Institut kao cjelina sačuva svoju dinamičnost, naučnu osnovanost i kreativnost kako bi se mogao suočiti sa svim izazovima.

Takođe je jako bitno da se i svi drugi elementi društva i svi sektori djelatnosti pripreme na značajniju ulogu u vezi zdravlja koju će u budućnosti imati. Ovo se posebno odnosi na donosioce odluka, lokalne zajednice kao i pojedince jer od njih zavisi implementacija svih preporuka zasnovanih na naučnim dokazima. Zdravlje u svim politikama je koncept na kojem će Institut u narednom periodu intenzivno insistirati. U protivnom sve može ostati samo mrtvo slovo u naučnoj publikaciji.