Dječji dom Mladost u Bijeloj će ove godine napustiti četvoro djece, a prošle ih je bilo šestoro, saopšteno je iz te ustanove.
Iz Dječijeg doma je saopšteno da je od tih šestoro, troje premješteno u Zavod Komanski most, dok je tu instituciju 2017. zbog punoljetstva napustilo četvoro djece.
Direktor Dječjeg doma Vladimir Delić je, pojašnjavajući kuda odlaze ti mladi ljudi kada iskorače iz ustanove gdje su proveli djetinjstvo, naveo da se, prije svega, za svako dijete koje živi kod njih izrađuje individualni plan zaštite.
To, kako je kazao Pobjedi, podrazumijeva da se nakon 15. godine djeteta, između ostalog, i kroz plan obavlja priprema za otpust, te da u tom dijelu aktivno učestvuje i centar za socijalni rad, kao organ starateljstva koji je uputio dijete u dom.
“Zavisi od potreba i želja djece, taj otpust se planira. Postoje uslovi da dijete dalje nastavi školovanje i, naravno, mi u tom dijelu planiramo i otpust, ili ukoliko je planiran povratak u mjesto prebivališta, to dijete onda centar preuzima i u obavezi je da, aktivno sa nama, naravno, učestvuju u traženju stana za dijete, kao i u pomoći u zaposlenju”, rekao je Delić.
Sva djeca, kako je naveo, koja izađu iz doma pet godina primaju materijalno obezbjeđenje za četvoročlanu porodicu, oko 140 eura mjesečno, što obezbjeđuje Ministarstvo rada i socijalnog staranja.
“Tako da su djeca nakon izlaska u jednom dijelu, u jednom periodu samostalnog života, osnažena i finansijskom podrškom i nas i kolega iz centara za socijalni rad. Trudimo se da im na sve načine pomognemo u periodu adaptacije samostalnog života”, rekao je Delić.
Prije nego što štićenici pođu iz doma, kolektiv im organizuje ispraćaj, a onda im pokloni određeni dio sredstava za otpust.
“Tog dana kada dijete izađe napunimo puno auto da se makar tih dana, kada izađe, osjeća sigurno”, rekao je Delić.
Ne izrađuju statistiku koliko se mladih nakon punoljetstva odmah zaposlilo, kakve poslove uglavnom obavljaju, jer, prema njegovim riječima, to nije u njihovoj ingerenciji.
Kada izađu iz ustanove, kako je dodao, na osnovu nekog ličnog doživljaja imaju kontakt sa njima. Ispričao je da pojedini njihovi bivši štićenici ne žele više da čuju sa njima, vjerovatno strahujući od stigmatizacije, te ne žele da iko sazna da su živjeli u toj ustanovi.
“To je sve individualna stvar. Saradnja sa mnogim bivšim štićenicima je maltene kao da su još naši korisnici. Oni se nama javljaju i traže razne savjete. Ko god ima želju da mu se pomogne i izađe u susret uvijek smo raspoloženi i uvijek im pomažemo”, kazao je Delić.
Prema njegovim riječima, značajan broj mladih je zaposleno, te obavljaju razne poslove, u zavisnosti od obrazovanja i intelektualnih sposobnosti.