U posljednjih sedam godina, nadležne državne institucije identifikovale su 30 potencijalnih žrtava trgovine ljudima, od kojih su 24 žene i šest muškaraca.
Prema zvaničnom vladinom izvještaju, tokom 2018. dupliran je broj otkrivenih potencijalnih žrtava, i bilo ih je osam, a godinu ranije četiri. Svih šest muških žrtava otkriveno je prošle godine, dok su svih ostalih godina sve žrtve bile žene, piše Dan.
Kada je u pitanju dob potencijalnih žrtava veći je broj identifikovanih punoljetnih žrtava, kojih je bilo 17, u odnosu na broj maloljetnih, kojih je bilo 13.
Međutim, kako piše Dan, u odnosu na period pri je 2012. godine zabilježen je povećan broj identifikovanih maloljetnih žrtava trgovine ljudima, čija je prosječna starost 13 godina.
Kada su u pitanju zemlje porijekla žrtava u polovini identifikovanih slučajeva radilo se o žrtavama državljanima Crne Gore, dok su ostale zemlje porijeklauglavnom zemlje regiona Srbija i Albanija.
U Crnoj Gori postoji SOS telefon za žrtve trgovine ljudima koji je dostupan 24 časa dnevno, a njime upravlja NVO Crnogorski ženski lobi. Linija je od 2012. imala 2.815 poziva, od kojih je 256 bilo u prošloj godini. Najveći broj poziva zabilježen je 2015. godine, ukupno 553.
Kako prenosi Dan, u posljednjih sedam godina zbog trgovine ljudima pokrenuto je 15 istraga, a podneseno je šest krivičnih prijava.
U posljednjem izvještaju Stejt departmenta, Crna Gora je kvalifikovana kao zemlja izvora, tranzita i kao odredište trgovine muškarcima, ženama i djecom radi seksa i prisilnog rada. U tom izvještaju se navodi da su žrtve seks trafikinga primarno žene i djevojke iz Crne Gore i susjednih balkanskih država, a da su žrtve prisilnog prošenja uglavnom romska i albanska djeca.