Drugog dana Božića pravoslavni vjernici časte se sa najbližima, a to su obično, uz obavezno "Pomoz' Bog", komšije i prijatelji.
Pravoslavna crkva na današnji dan odaje slavu Presvetoj Bogorodici, majci Isusa Hrista. Njenim saborom se naziva ovaj praznik zato što se danas sabiraju (okupljaju) svi vjerni, da proslave Bogorodicu i njenog sina ali i međusobno, van doma, podijele radost Božića.
Na ovaj dan, koji je drugi dan Božića, obilaze se prijatelji i komšije i primaju gosti u kuću.
Drugi dan Božića, narod kaže, trebalo da se posvetite šetnji i posjeti prijateljima i kumovima, jer “ko ima prijatelje, bogat je čovjek”.
Kako je običaj da se za Božić ostaje kod kuće i da se prvi dan ovog praznika provodi sa porodicom, drugi dan je bio vrijeme kada se obilaze rođaci, prijatelji i kumovi.
Vjeruje se da se na današnji dan mire i oni koji su godinama u zavadi i da nije dobro bilo koga otjerati sa kućnog praga. Danas, za prazničnom trpezom koja je još uvijek postavljena, svi su jednaki i u zdravlju i veselju slave najradosniji praznik hrišćanstva.
Ovaj praznik ima korijene u ranom hrišćanstvu, i jedan je od mnogih posvećenih Bogorodici (Velika Gospojina, Pokrov presvete Bogorodice...).
Srećan Božić! Evo šta se danas valja
NARODNI OBIČAJI
Uz drugi i treći dan Božića idu i određen i specifični običaji.
U Božićne događaje spadaju i danas skoro zaboravljena koleda. A nekada su grupe maskiranih mladića i mlađih oženjenih muškaraca obilazile svaku kuću u selu i pjevali koledarske pjesme i izvodili trikove kako bi obezbijedili zdravlje i prosperitet domaćinima.
U zamjenu za njihov trud, domaćini su im davali hranu i razne poslastice.
Treći dan je Stevanjdan koji je prva krsna slava po Božiću i u novoj godini.), završavajući ophod kod domaćina koji je započeo obilazak, išli su od kuće do kuće i mirobožali, koristeći običaj da se zavađeni pozdrave i poljube, a time i izmire. Jer, ovo je dan opšteg mirenja i praštanja".
Na Stevanjdan se iznose slama i ostaci badnjaka iz kuće. Slama se obično nosi u voćnjak i zaveže za mlado rodno drvo, a jedan dio se zapali u plodnoj njivi i pusti da izgori. Ugarci od badnjaka se čuvaju jer su ljekoviti i koriste u toku godine za liječenje oboljele stoke.
A ŠTA KAŽE CRKVENO UČENJE
Crkva Božić slavi tri dana koji su u njenom bogoslužbenom kalendaru obilježeni crvenim slovom. Uz praznike ide, ili im prethodi, i određena pouka.
"Cijela priroda i sva tvar poklonila se Hristovom rođenju, a prvi od ljudi, koji su mu prišli, bili su pastiri. Čuvajući stražu kod stada svojih, iznenadili su se pojavom anđela i slavom Gospodnjom, koja ih je obasjala. I gle, nebeski blagovesnik im reče: 'Ne bojte se, jer vam, evo, javljam radost veliku koja će biti svemu narodu. Jer vam se danas, u gradu Davidovu, rodi Spasitelj, koji je Hristos Gospod.
I ođednom se pojavilo mnoštvo anđela koji hvaljahu Boga najljepšom pjesmom koja se ikada čula: 'Slava na visini Bogu, i na zemlji mir, među ljudima dobra volja!' Iznenađeni i uplašeni pastiri, su odlučili da pođu do Vitlejema i vide šta se dogodilo. 'Hajdemo do Vitlejema da vidimo taj događaj o kome nas je Gospod obavijestio'. Kada su stigli, ugledali su dijete gdje leži u jaslama i poklonili mu se", piše SPC o ovom velikom prazniku.
Ovaj susret sa Hristom, označio je, kako se dodaje, preokret u njihovom životu. Novim ritmom zakucala su njihova srca i neiskustvenom toplinom zagrijale su se i obradovale njihove duše. „I pastiri se vratiše slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli kako je bilo rečeno."
Drugi pak, koji su se poklonili Novorođenom Hristu, bili su učeni i slavni mudraci sa Istoka. Ovi „zvijezdočitači" posmatrali su nebeska tijela i ugledali novu, Mesijinu zvijezdu, koju su proroci nagovještavali. Odmah su pošli Novorođenome da mu se poklone. "I gle, zvijezda koju vidješe na istoku, iđaše pred njima dok ne dođe i stade nad mjestom gdje beše dijete" Ugledavši Hrista, poklonili su mu se kao Bogu i darivali ga: zlatom, tamjanom i smirnom. Istinu koju su do tada tražili među zvijezdama, pronašli su u novorođenom djetetu, u Onome koji je došao sa neba: Suncu Pravde, Istoku sa visine, Onome koji jeste od prije nastanka vremena i prije stvorenog svijeta. "I pošto su u snu poučeni da se ne vraćaju Irodu, vratili su se drugim putem u svoju zemlju."
Mudraci, dakle, nisu htjeli da se vrate istim putem i sretnu sa Irodom, koji je htio pogubiti Bogomladenca, već su, kako svjedoči Sveto Jevanđelje, u svoju zemlju otišli drugim putem i na taj način omeli Irodove zle namjere. Ali oni su promijenili ne samo put već i način života. Ova njihova duhovna promjena bila je istinita pouka i poruka svima, pa i nama danas - da svi koji se odluče da pođu Hristu i da mu se poklone, odlaze dalje kroz svoj život drugim, ljepšim, boljim, istinitijim, i bezbjednijim putem, od onoga kojim su mu došli. Odlaze preobraženi, preporođeni, pokajani. Jednom rječju, bivaju novi ljudi.
"Zato i mi pođimo u susret Hristu i poklonimo mu darove svoga srca: vjeru, nadu i ljubav, a on će ih preobraziti i umnožiti u nama. Vjeru će učiniti još čvršćom, nadu pouzdanijom, a ljubav iskrenijom, čistijom i plodotvornijom. Ako ovako postupimo, onda ćemo i mi, poput pastira i mudraca, kao i svih drugih koji su se Gospodu poklonili, osjetiti radost ovog susreta, sreću i ljepotu koju nam niko i nikad neće moći uzeti. Jer On, živi i istiniti Bog, biće sa nama", ističe SPC.