Peković je za podgorički "Dan" izjavio da je neophodna prevencija suicida i suicidnog ponašanja ugroženih lica, te tretiranje tih lica i povećenje mogućnosti liječenja onih duševnih oboqenja kod kojih se javljaju samoubilačke ideje, kao i drugi naučni i stručni prilaz proučavanju ovog fenomena.
"Danas u svijetu funkcionišu tri vrste institucija za prevenciju samoubistava - služba za pomoć putem telefona, centri za prevenciju samoubistava i za intervenciju u krizi", dodao je Peković.
Psihijatar Borislav Mitrić potvrđuje da profesionalci mogu tokom pregleda i rada da otkriju tu samoubilačku agresiju, koja je najčešća kod ljudi koji boluju od nekih mentalnih poremećaja.
"Najopasnija i sve češća su impulsivna reagovanja. Vrlo često čujemo da je neko demolirao stan, da je nasrnuo bez ikakvog razloga na nekoga. Tako da sve češće imamo takvih samoubistava na mah", objašnjava Mitrić.
Direktor Psihijatrijske klinike u Podgorici Željko Golubović ocjenjuje da su rizična grupa u psihijatrijskoj populaciji šizofreni i depresivni pacijenti, a u rizičnu grupu, kada je riječ o samoubistvu, spadaju bolesti zavisnosti, alkoholizam i narkomanija.
"Ubija se pacijent koji ima snagu i energiju, pod ekstremnim i sumanutim idejama. Žene najčešće posežu za lijekovima (trovanje) i vješanjem, a muškarci oružjem, žiletima, nožem", objasnio je Golubović.
Golubović ocjenjuje da je u Crnoj Gori poremećen sistem vrijednosti, tako da je omladina dosta prepotentna, drska, neozbiljna, nekulturna, ne poštuje starije, a da je najopasnije kada u životu nema kursa, koridora ili granica.
On je istakao da se samoubistvu strogo protivi Crkva i da u tom smislu religija i vjera mogu da pomognu suicidnim osobama. (Srna)