Upoznajete Jetona Dedvukaja i njegov talenat koji ostavlja bez daha!
Mjesto na kojem je Jeton Dedvukaj odrastao često je upoređivano sa Rio de Ženeirom. Sa mnogo zidova, prekpreka i kamenja, smješteno u podnožju planine stvorilo mu je idealne uslove za "vratolomije".
Najzahvalniji je što u djetinjstvu nije znao šta su video igre, kompjuteri i mobilni telefoni, pa je tako dane provodio sa ostalom djecom igrajući se rata, i trčeći okolo, ne mareći da li će isprljati odjeću ili pocijepati patike.
Bio je jako živahan dječak, i svoju ljubav prema adrenalinu otkrio je jako rano.
Jeton kaže da potreba za adrenalinom može da se pojavi iz onoga što vidite i da tako počnete, ali on je rođen sa tim. U vrijeme kada je počeo da radi stvari za koje još uvijek nije znao da postoji tačna definicija, nije imao pristup internetu, youtube-u i svemu što nam je danas na dlanu.
"Prvi salto koji sam napravio bio je na krevetu, sasvim neočekivano. Zatim sam nastavio da učim komplikovanije stvari na rijeci Cijevni. Bio sam svjestan koliko mogu, i nisam se usudio odmah da ih uradim na zemlji. Učio sam na trampolini i mekanim podlogama, zatim na snijegu, a kada se snijeg otopio, shvatio sam da je konačno vrijeme da ih radim na zemlji. I uspio sam!", ispričao nam je Jeton.
Nakon toga, Jeton kaže da je stvar morao da shvati mnogo ozbiljnije. Više u pitanju nije bila samo dječija igra.
Međutim, nije tajna da je narod u pojedinim krajevima naše zemlje još uvijek nespreman da prihvati nove stvari, pa kada je počeo da se bavi parkourom, nije imao podršku od ljudi iz njegove okoline.
"Nisam imao regularne treninge. Vjerujem da je u ovom sportu najbolja motivacija kada imate nekoga da trenira sa vama, i zajedno napredujete i postavljate nove granice. Ja nažalost to još uvijek nemam. Ljudi u mojoj okolini često su govorili da sam lud, ali kada sam počeo ove stvari da radim na ulicama Podgorice, ljudi su zastajkivali i gledali u čudu, jer nikada nisu imali prilike da se sretnu sa nečim sličnim.", kazao je on.
Povrede su neizbježne kada radite stvari koje su na samoj granici između opasnog i ludog, ali nikada nije imao ozbiljnije povrede, jer kaže, nikad ne radi stvari ako nije najmanje 80% siguran da će uspjeti.
Pogledajte kako to igleda kada je Jeton siguran najmanje 80% da će uspjeti u ovom saltu, a većina nas koji smo stajali na ovim stijenama nesigurno smo prišli ivici (ako smo se i usudili da priđemo):
Sada je većina stvari koje radi za njega "mačiji kašalj". Ono što Jeton uradi na jednom točku bicikla, većina nas se ne bi usudila da pokuša ni sa pomoćnim točkovima.
Ili stvari koje radi na 8 točkova...
Pa čak ga možete vidjeti i u zimskom izdanju na skijama.
Jetonovi uslovi za trening su promjenjivi, i uglavnom improvizovani. U Crnoj Gori sigurno ima još ljudi kao što je on, a najveći san mu je da ih upozna i da zajedno treniraju i uče nove stvari. Iako ima 20 godina, on još uvijek sanja da će se stvari promijeniti i uslovi biti bolji.
Za sada misli da je postigao većinu željenog, a na red je, kaže došao avion. Jedva čeka priliku da se oproba u padobranstvu, a mi vjerujemo da to neće biti klasičan skok!