Praznici Sveti Trifun i Sveti Valentin biće obilježeni danas istovremeno kao zaštitnici iskrene ljubavi svih hrišćana.
Srpska pravoslavna crkva Svetog Trifuna slavi kao velikomučenika koji je postradao za hrišćansku vjeru, ne isključujući njegov značaj kao zaštitnika bračne ljubavi i vjernosti, koje su dio hrišćanske propovjedi.
Prema hrišćanskom učenju, bračna ljubav je u ravni ljubavi prema Bogu, o čemu svojim djelima najbolje svjedoče Hristovi velikomučenici, među kojima je i sveti Trifun.
U SPC kažu da današnja proslava svetog Valentina pripada više zapadnom marketingu, nego istinskoj vjeri i da taj način slavlja nije baš blizak našoj i tradiciji pravoslavnih naroda, već nekom drugom duhovnom prostoru.
Žitija i hrišćansko stradanje oba svetitelja našli su mjesto u "Ohridskom prologu" vladike Nikolaja Velimirovića, prema kome je velikomučenik Trifun poginuo 250. godine u Nikeji od mača hristobornog rimskog cara Dakija.
Vladika Nikolaj govori o skromnosti i isceliteljskoj moći svetitelja Trifuna, koji je "u djetinjstvu čuvao guske i jedini mogao pomoći ludoj kćeri cara Gordija". Sahranjen je skromno, na sopstveni zahtjev, u selu Kampsadi u Frigiji, gdje je i rođen.
Sveštenomučenik Valentin, kako piše vladika Nikolaj, bio je episkop u italijanskom gradu Interamni, gdje se proslavio kao iscelitelj brata rimskog tribuna Frontana i Herimona, sina poznatog filosofa Kratona, čime je mnoge preobratio u hrišćansku veru.
Valentin je sa svojim sledbenicima posječen mačem 273. godine, zapisano je u "Prologu".
SPC dan Svetog Valentina obilježava 30. jula, odnosno 13. avgusta, ali ne kao zaštitnika zaljubljenih.
Iz kalendara Katoličke crkve 14. februar je izbrisan kao dan posvećen svetom Valentinu, zbog, kako kažu, želje za smanjenje broja svetih dana kod onih svetaca o kojima nije bilo jasnih istorijskih činjenica.
Običaj da se polovinom februara slavi praznik zaljubljenih potiče iz vremena antičke Grčke i Rima, kada su slavljena božanstva plodnosti i zaštitnici svetosti braka.
Na Dan zaljubljenih, ili Valentinovo, običaji su različiti i sve više se vezuju za potrošacko društvo, dok se u pravoslavnim hramovima i u pravoslavnim domovima na Trifundan poštuje pretežno vekovna tradicija crkve.
Svetog Trifuna sutra slave mnogobrojni esnafi, vinogradari, meandžije, a na liturgijama se pominju stradanje svetitelja Trifuna.
Narod u okolini Zaječara posvećuje mu čak tri dana slavlja, nadajući se njegovoj zaštiti u zimsko vrijeme kada vukovi nanose ogromne štete u tim krajevima, gdje je ovčarstvo važna privredna djelatnost.
(Tanjug)