Visokoškolci koji su diplome stekli na crnogorskim fakultetima za turizam imaju odlično teoretsko znanje, ali zbog nedostatka prakse nijesu sposobni da po završetku studija obavljaju posao za koji su se školovali, smatra Žarko Radulović.
On je agenciji MINA rekao da su najdeficitarniji kadrovi u turizmu takozvana prostija zvanja, koja traže manje vještina i ne zahtijevaju visoku školu.
"Međutim, da dobijete kvalitetnog menadžera, šefa recepcije ili direktora hotela, treba najmanje još četiri – pet godina nakon završenog fakulteta", kazao je Radulović.
Prema njegovim riječima, kad student završi fakultet, on nije operativno spreman za bilo koji posao u turizmu.
"Imamo svršenog turizmologa, koji stoji sa strane i gleda kako drugi rade. Prije toga je četiri ili pet godina naporno učio, i što mu treba i što mu ne treba u budućem poslu, i sve te ispite morao da položi. I kakvu platu odrediti čovjeku sa diplomom kojeg ste zaposlili, a koji stoji sa strane, gleda i uči", naveo je Radulović.
On je istakao da je nedostatak prakse tokom studij glavni problem.
"Dok se školuje, student treba da stiče te vještine. Kad je turizam u pitanju, sve pozicije i radna mjesta, od top menadžmenta pa do najprostijih zanimanja, najviše 50 odsto je teorija, a drugih 50 odsto je praksa, vještine, koje on ne može da stekne u školskoj klupi", pojasnio je Radulović.
Kako je naveo, student te vještine mora da stiče u realnom vremenu, sa realnim ljudima, očekivanim i neočekivanim problemima.
"Imate doktora turizma, koji je završio s desetkom, a fali mu 50 odsto da bi mogao da radi posao za koji se školovao", dodao je Radulović.
On je rekao da je nivo znanja i sposobnosti visokoškolaca iz oblasti turizma, hotelijerstva i ugostiteljstva, koji su diplome stekli na fakultetima u Crnoj Gori, odličan – na nivou teorije. »Njihovo teorijsko znanje je fenomenalno«.
"Mi smo talentovana nacija za ove poslove, iako jezike ne naučimo baš najbolje, ali to se vremenom izbrusi u praksi. Ali, kako jedan diplomirani turizmolog, koji treba da bude najmanje šef, ako ne i direktor, može da rasporedi konobare u restoranu sa 400 stolica? To ga u školi nijesu mogli naučiti, to je samo stvar prakse", kazao je Radulović.
Prema njegovim riječima, »nadgornjavanje« između šefa i radnika je postojalo, i postojaće uvijek.
"Radnik ne može i neće da sluša nekog ko manje od njega zna. A ovaj sa diplomom ne zna šta ga je snašlo, i ogadi mu se i posao i sve", dodao je Radulović.
Kako je kazao, kod svršenih visokoškolaca je problematično i znanje jezika.
"Zamislite visokoškolca, koji je turizmolog, završio je fakultet i zna engleski, a konobar zna četiri jezika. A da je išao na praksu, sigurno bi naučio još dva do tri jezika, pored osnovnog koji je na fakultetu imao", pojasnio je Radulović.
Na pitanje da li crnogorske visokoobrazovne ustanove produkuju dovoljno visokoškolskog kadra da zadovolje potrebe turističke privrede, on je odgovorio »po broju da, a po kvalitetu ne«.
"Ima još jedan problem. Prema podacima od prije četiri ili pet godina, imali smo dvije hiljade svršenih turizmologa, od kojih je svega 200 radilo u turizmu. Za ostale se ne zna gdje su otišli", kazao je Radulović.
Upitan koliko se radnih dozvola izda u toku turističke sezone za strance, koji zaposlenje traže u turizmu, i da li su oni konkurencija domaćem kadru, on je rekao da se manji dio tih dozvola izda za turizam, i da najveći dio ide na građevinu.
"To su uglavnom niža zvanja – sobarica, barmen, pomoćni kuvar. To su nerezidenti koji se prijavljuju za poslove u rturizmu. Oni nijesu prijetnja visokoškolcima", rekao je Radulović.
On je istakao da za visoka zvanja nema sezonskog rada.
"Ne mogu ja direktora zaposliti od aprila do oktobra, taj čovjek mora da uđe u sistem, da bude dio tima, kompanije", pojasnio je Radulović.
Na pitanje da li prilikom zapošljavanja članice CTU daju prioritet visokoškolcima koji su diplome stekli u Crnoj Gori, on je kazao da se njima definitivno daje primat.
"Neću da prosipam neke patriotske floskule, nego ću sa materijalne strane govoriti o tome: meni je za 100 eura mjesečno 'jeftiniji' domaći radnik nego stranac", precizirao je Radulović.
To, kako je naveo, ne znači da će zaposliti "nekoga ko će raditi jedan dan, pa će četiri dana biti na bolovanju, ili koji će dolaziti na posao, ali će slabo raditi".
"Ja mogu da pokušam da ga zaposlim, ali taj neće dugo ostati ovdje", dodao je Radulović.
On je istakao da kazao da je za dobre kadrove u turizmu neophodno preći sve stepenice.
"Ali, za onoga ko završi fakultet, to stvarno jeste ispod nivoa. Jer on se stvarno mučio da završi taj fakultet, to je ogromno gradivo. A 30-40 odsto te materije im uopšte ne treba za rad u turizmu, ali moraju da popune fond časova profesorima", smatra Radulović.
Prema njegovim riječima, poslije silne muke dok završi fakultet, normalno je da je visokoškolcu teško da dođe i da pere tanjire.
"Ali, ako je on na prvoj godini prao tanjire, neće biti problem. Jer on je do sticanja diplome prošao sve te stepenice, stekao je neke vještine i operativno je sposoban da bude asistent nekom menadžeru, šefu recepcije i slično", kazao je Radulović.
Na pitanje šta bi poručio nadležnima u obrazovnom sistemu, on je rekao da fakulteti za turizam, ako hoće da proizvode prave kadrove, moraju primijeniti recept vodećih svjetskih fakulteta u toj oblasti – 50 odsto teorije, 50 odsto prakse.
"Ne razumijem zašto neće da primijene taj već poznati recept", dodao je Radulović.
On je istakao da je turizam specifična privredna grana koja je jako široka, i koja mladim ljudima pruža nevjerovatne mogućnosti.
"Ti mladi ljudi, puni ambicija i želja da postanu turistički radnici, moraju da uče najmanje četiri godine, da nakon toga krenu u proces rada, i tek onda da shvate da li je to za njih ili nije. Ali, ako ih na prvoj godini pošaljete na praksu, i ako se to njima ne sviđa, imaju vremena da to promijene", kazao je Radulović.
Tekst je urađen u okviru projekta Info servis o visokom obrazovanju, koji finansira Komisija za raspodjelu dijela prihoda od igara na sreću.