Proslava Božića, najradosnijeg dana u hrišćanstvu,počela je liturgijama u svim pravoslavnim crkvama širom svijeta.
Pored SPC, Božić 7. januara proslavlja Ruska pravoslavna crkva, Jerusalimska patrijaršija, Sveta Gora, starokalendarci u Grčkoj i egipatski Kopti, koje kao svoj bogoslužbeni poštuju Julijanski kalendar.
Božić se slavi od apostolskih vremena, ali je u početku slavljen istovremeno sa praznikom Bogojavljenja.
Kao datum Hristovog rodjenja, 25. decembar je uveden u četvrtom vijeku, u vrijeme cara Arkadija. Ovaj datum hrišćanske crkve i danas poštuju s tim što se, prema Julijanskom kalendaru, 25. decembar poklapa sa Gregorijanskim 7. januarom, pa pravoslavne crkve koje poštuju Julijansko vrijeme tog dana slave praznik Roždestva Isusa Hrista.
Na Božić hrišćanske crkve slave dolazak Spasitelja ljudskog roda, koji je došao medju ljude da im ukaže na vrijednosti vjere u ljubav, da ih izmiri sa Bogom koga su se odrekli počinivši prvi grijeh.
"Sin Božji spustio se iz vječnosti u vrijeme, s neba na zemlju, s prestola slave u pećinu ovčarsku, samo da ljude spase...", zapisao je vladika Nikolaj Velimirović, koji u svom "Prologu" ukazuje na nedokučivu i najveću tajnu u koju se ne može ući "sa malenom svijećom ljudskog razuma".
Predanje kaže da je pred rodjenje Hristovo rimski imperator Avgust naredio popis stanovništva u carevini, pa se svako morao naći u mjestu odakle su njegovi preci.
Marija od roda Davidova i njen saputnik Josif vratili su se tom prilikom u Vitlajem i tu se skromno smjestili u pećini u kojoj su pastiri sklanjali stada od nepogoda. Bogorodica je, kako je zapisano, u slamu povila novorodjenog spasitelja i poklonila mu se kao Bogu.
"U isto vrijeme, nad zemljom izraelskom pojavi se velika sjajna zvijezda koja bješe neobična i stoga što se nije kretala od Istoka ka Zapadu, već se kretala prema Jugu, a ne bješe na visini kao sve zvijezde već u visini ptičijeg leta".
Zvijezdu su četrdeset dana pratili trojica mudraca, prema predanju Gaspar, Valtazar i Melhior, koji su stigavši u Jerusalim pošli caru Irodu koji ih je lukavo zamolio da mu jave gdje se dogodilo čudesno rodjenje jer bi on htio da se pokloni tom djetetu proročanstva.
Kako dalje kaže jevandjelsko predanje, u Vitlajemskoj pećini nad kojom se zaustavila najsjajnija zvijezda, mudraci su se poklonili djetetu „kao caru nad carevima i darivali ga zlatom, a potom tamjanom kao Boga i smirnom kao prvosveštenika i učitelja".
Mudraci se nisu vratili Irodu, već su drugim putem otputovali, a Irod je, u strahu za svoj carski presto, naredio da se u Vitlajemu pobiju sva muška djeca do dve godine, nadajući se da će medju njima biti i novorodjeni Isus.
Ubijeno je 14.000 djece, ali je sveta porodica prebjegla u Misir u Egiptu, gdje je živjela do Irodove smrti.
Srpska pravoslavna crkva Božić slavi tri dana, koji su u njenom bogoslužbenom kalendaru obilježeni crvenim slovom.
Drugi dan Božića je Sabor presvete Bogorodice koji crkva posvećuje Bogomajci u znak zahvalnosti što je rodila Spasitelja, dok se trećeg dana slavi sveti arhidjakon Stefan.
(MONDO)