Razlozi ovakvog reagovanja zaštićenog svjedoka su, najava njegovog pojavljivanja u sudnici u medijima.
“Poslije objavljenih novinskih tekstova još više sam uplašen za svoju i bezbjednost svoje porodice. Uvjeren sam da lica kojima se sudi imaju dosta prijatelja na slobodi koji bi bili spremni da me na njihov signal likvidiraju. To je strah s kojim se ja nosim i zato ne smijem da svjedočim bez zaštite”, navodi se u predlogu zaštićenog svjedoka koji traći da mu se omogući svjedočenje na “poseban način” zbog ugrožene bezbjednosti.
Sudsko vijeće je na suđenju održanom 20. novembra prošle godine, strankama u postupku, kao i predstavnicima medija skrenulo pažnju da ne smiju otkriti identitet zaštićenog svjedoka, jer on i dalje uživa vansudsku zaštitu.
Specijalna tužiteljka za borbu protiv organizovanog kriminala Stojanka Radović, kao ni stranke u postupku, nema pravo žalbe na ovo rješenje, pošto je na jednom od ranijih pretresa izjavila je da se ne protivi saslušanju zaštićenog svjedoka u sudnici.
Ona je tada izjavila da bi bilo relevantno da svoj iskaz da u sudnici, jer su optuženi Saša Boreta i njegova odbrana kazali da je zaštićeni saradnik ''montirani dokaz'' specijalnog tužioca.
Visoki policijski funkcioner Slavoljub Šćekić ubijen je 30. avgusta 2005. godine na pragu porodične kuće u podgoričkom naselju Tološi. Kao organizatori zločinačkog udruženja i finansijeri tog ubistva optužnicom specijalnog tužioca označeni su Baranin Ljubo Bigović i Budvanin Saša Boreta.
Za likvidaciju Šćekića optužen je Beranac Milan Šćekić Čila, koji je u bjekstvu, a za saučesništvo sudi se Tivćaninu Ljubu Vujadinoviću.
Na spisku specijalnog tužioca, kao članovi ''zločinačkog udruženja'' označeni su i Alan Kožar iz Bara, Vuk Vulević iz Berana, Danica Vuković iz Podgorice, Dušanka Vujović iz Herceg Novog i Goran Živković Žiks iz Kraljeva, a oni se, kao i Vulevićev otac Radoslav, terete za pomaganje u organizaciji i izvršenju zločina.
(MONDO)