Umjetnički fotograf Sergej Zabijako je definitivno najpopularniji Rus sa prebivaštem u Crnoj Gori. Ali i mnogo više od toga.
Njegovu FB stranicu Promo Montenegro prati gotovo 30.000 ljudi. Na svom profilu na ovoj društvenoj mreži odavno nema mogućnost da primi nove prijatelje jer je ispunio kvotu od 5,000. Ovi “parametri”, međutim, ni izbliza ne odslikavaju koliku je popularnost stekao za nepune četiri godine boravka u Crnoj Gori, i to baveći se profesijom koja, bar na ovim prostorima, rijetko vodi stazama slave…
Sergej Zabijako je, svojim pristupom umjetničkoj i promotivnoj fotografiji, za kratko vrijeme stekao status najpoznatijeg Rusa sa prebivalištem u Crnoj Gori. Na prethodna dva Eurosonga bio je zvanični fotreproter RTCG i gotovo sve slike Sergeja Ćetkovića iz Kopenhagenu, koje su prenijeli crnogorski i regionalni mediji, stigle su iz njegovog objektiva.
Priča o ovom šarmantnom Rusu i jednom od najpopularnijih Barana, nosi još mnogo nesvakidašnjih detalja. Jedan od njih, za koji zna malo njegovih sugrađana u Crnoj Gori, tiče se Sergejevog obrazovanja – on je doktor računarskih nauka koji ima i diplomu marketing menadžera sa holandskog univerziteta! U Crnoj Gori se, međutim, bavi isključivo fotografijom.
“Fotografijom se bavim od sedme godine života. Radio sam, naravno, stalno na usavršavanju, ali institucionalno obrazovanje sticao sam na drugim školama, prvo na fakultetu “Radio inžinjering” u Voronježu, nakon čega sam se usmjerio na računarske nauke i doktorirao. Potom sam dugo vremena radio u struci kao rukovodilac IT sektora u jednoj firmi i zbog potreba koje mi je namećao posao završio još jedan fakultet – marketing na Inholland Univerzitetu”, objašnjava na početku razgovora za MONDO Zabijako.
Odluku da se iz Rusije preseli u Crnu Goru i posveti poslu koji je prethodno doživljavao samo kao hobi, donio je iz razloga koji su njegovim sugrađanima u Baru željnim brzine često nerazumljivi.
“U Crnu Goru i Bar me je dovela želja za promjenom života, prije svega moje porodice ali i mog. U Rusiji se živjelo prebrzo za moj ukus, a supruga i ja smo željeli više vremena za nas i ljepše djetinjstvo za naše ćerke. Osjećali smo potrebu za blažom klimom, zdravijom prirodom i prije svega blizinom mora. Upravo to smo našli u Crnoj Gori. Prvi put sam je posjetio 2011. kao običan turista, a onda sam se godinu kasnije vratio sa namjerom da je upoznam na drugi, još ljepši način. Naravno, na takvu avanturu nas je navelo iskustvo koje smo imali prilikom prve posjete”, priča Sergej.
Četvoročlana porodica Zbijako u Baru živi od proljeća 2012. godine. Sergej kaže da mu, nakon tri decenije života u nepreglednim ruskim prostranstavima, veličina Crne Gore uopše ne smeta.
“Naprotiv, Crna Gora nam je upravo po mjeri jer nam pruža mogućnost da život organizujemo onako kako u Rusiji nikako nismo mogli. Recimo, moje ćerke idu u školu u Baru pohađaju kurseve u Podgorici i Budvi. Tu je i osjećaj bliskosti sa članovima zajednice u kojoj živimo, koji se u Rusiji gubi zbog načina života koji je počeo da podsjeća na Američki”, objašnjava Zabijako.
Iz osjećaja bliskosti koji ima sa komšijama i sugrađanima, rodio se projekat Promo Montenegro po kojem je Sergej i postao poznat i popularan u Crnoj Gori.
“Crnu Goru smo odabrali zbog njenih prirodnih ljepota, ali me je upoznavanje sa njenim narodom i vrijednostima koje čuva njena zajednica navelo da napravim nešto čime bih, da se tako izrazim, opravdao gostoprimstvo na koje sam naišao. Želio sam da i ja učinim nešto za zajednicu i to na način na koji sam osjećao da najbolje mogu, i koji mi je bio najinspirativniji – kroz fotografiju”, kaže Sergej.
Kao ekspert za marketing i pasionirani fotograf Zabijako je prilikom prve posjete Crnoj Gori primjetio da je ona, kako kaže, još ljepša nego na fotografijama.
“Mislim da je Crna Gora bila nedovoljno promovisana u Rusiji. Bez obzira na turistički bum koji se desio prije sedam-osam godina. Obični ljudi u Rusiji jednostvano nisu bili svjesni o kakvom se biseru radi, i to me je dodatno inspirisalo da pokrenem projekat Promo Montenegro. Jednostavno, želio sam da prikažem lijepo lice Crne Gore svojim sunarodnicima ali i šire”, kaže Zabijako.
Sergejeve fotografije Crne Gore preplavile su Fejsbuk. Nalaze se na “kuverima” oficijelnih stranica lokalnih turističkih organizacija, gradova, raznih udruženja… Prije čuvenog albanskog drona iznad stadiona JNA, Sergej je oduševio javnost svojim snimkom Bara iz vazduha koristeći se ovom tehnološkom inovacijom. U žižu javnosti lansirala ga je, ipak, rola oficijelnog fotoreportera Crne Gore na Eurosongu u Kopenhagenu. Njegove fotografije Sergeja Ćetkovića obišle su svijet, nažalost nepotpisane.
“Na moju žalost samo zbog toga što sam ponosan na njih i na tu divnu epizodu. Dva puta sam bio dio crnogorskog tima na Pjesmi Eurovizije i oba puta je bilo divno. Nadam se da ću ići i u Beč da fotografišem Kneza”, prokomentarisao je skromno Zabijako.
Njegovo fotoreporterska avantura u Bakuu i poznanstvo sa imenjakom Ćetkovićem, moglo bi da odredi životni poziv njegove starije ćerke Diane.
“Diana je gledajući Eurosong u Kopenhagenu i Sergejev nastup poželjela da i ona jednog dana bude dio takvog spektakla, narafno sa pozicije za mikrofonom. Član je dječjeg hora Zvjezdice u Podgorici i nedavno je imala nastup na dječjem festivalu u Glavnom gradu. Ukoliko joj bude išlo dobro, imam drugarski dogovor sa Sergejem da joj napiše pjesmu”, kaže uz osmjeh Zabijako.
Sergej je za nepune četiri godine naučio tečno da govori naš jezik. S ponosom kaže da njegova starija ćerka ima “pet plus” iz maternjeg.
“Jezičku barijeru prevazišao sam upravo zahvaljujući fotografiji. Ona nosi jedinstven jeziku komunikacije i povezala me je sa toliko ljudi ovdje da mi je nekad I samom teško da povjerujem ovdje živim tek od 2012. godine. Hvatanje emocija na licima ljudi, kroz svakodnevno fotografisanje donosi obostrano zadovoljstvo. Jer, meni su kao umjetniku dobre emocije pokretač a ljudi koji me prate prepoznaju da sve radim iskreno. Vjerujem da je u tome tajna načina na koji sam prihvaćen u Crnoj Gori”, zaključio je Zabijako.