Porodica Abdurahman iz Berana čuva tradiciju pravljenja torti i kolača punih 60 godina. Domaćin Hilmo Abdurahman za Blic Crna Gora kaže da radi ovaj posao kako ga je otac naučio I da sve recepte čuva u glavi.
Tradicija poslastičarstva porodice Abdurahman van Berana još je duža. Sada već dalekih 30-ih godina, Hilmo, poznati poslastičar sa Gore iz opštine Dragaš sa Kosova i Metohije, sa porodicom se doselio u Crnu Goru, na Cetinje, i tamo otvorio prvu poslastičarnicu, piše Blic Crna Gora.
Pedesetih godina njegovi sinovi Ahmet, Aćif i Nedžib sa Cetinja su se doselili u Berane. Dva brata Aćif i Nedžko su 1952. godine otvorili čuvenu poslastičarnicu „Rekord", koja i danas, nažalost zatvorena, u glavnoj ulici odolijeva zubu vremena. Danas se ovim poslom u Beranama bavi Nedžibov sin Hilmo, koji drži poslastičarnicu “Nedžko”.
“Osim brata od strica Džeka u Prizrenu, poslednji sam iz naše porodice koji radi ovaj posao. Poslije nas nema ko da radi. Ja sam nastavio stopama oca i strica, ali nažalost moj sin neće nastaviti ovu dugu tradiciju naše porodice” priča Hilmo za crnogorsko izdanje beogradskog dnevnika.
Recepti za kolače u porodici Abdurahman su isti kao i prije 60 godina, pa su njihovi proizvodi i danas istog kvaliteta i ukusa. I danas kao i nekada imaju stalne mušterije, navodi Blic.
“Kod mene je uvijek taze. Svaki dan pravim kolače, kako imam poručeno. Nekad napravim 200, 300 komada, nekad hiljadu i više. Jednom sam za jedan dan napravio 5.000 tulumbi, bila je to specijalna porudžbina. Ranije sam imao kolače i u trgovinama, sada više radim za hotele i restorane u Gusinju, na sjeveru. Za 36 godina bavljenja ovim poslom nikad mi nije dosadilo da pravim kolače. Ovaj posao volim i radim ga sa zadovoljstvom. Kolače rijetko kad jedem. Ponekad padobranac ili orasnicu, da me želja mine. To me podsjeti na djetinjstvo koje sam uz oca proveo u Rekordu” priča Hilmo za Blic Crna Gora.
Poslastičarnica Rekord bila je prepoznatljiva po čuvenom „kačamaku” koji sa tradicionalnimcrnogorskim jelom od kukuruznog brašna nema nikakve veze.
“U našu slastičaru su dolazili svi oni koji su dolazili u Ivangrad. Kažem Ivangrad, jer dok smo u tom gradu živjeli sve je bilo drugačije. Svi su bili srećni, nasmijani, razdragani. Naša poslastičara je brendirala čuveni „kačamak". To je osvježavajuća poslastica napravljena miješanjem sladoleda i šampite, a nastala je tako što su naši stalni gosti doktor Nika Labović i doktor Jovan Klisić svakog dana dolazili na sladoled, šampitu i čašu vode. Jednog dana su došli na ideju da sladoled i šampitu pomiješaju. To im se dopalo i pošto je to nastalo miješanjem dah su mu ime kačamak,” ispričao je Hilmo.
On se nada da bi, ako opština pomogne i finansijski i oko dogovora koji bi riješio porodična neslaganja, “Rekord” ponovo mogao da radi u glavnoj gradskoj ulici.
“Treba država i opština da obiđu nas zanatlije i pitaju imamo li problema. Nekada je moglo tako da se razgovara, pomogne. Danas nemaš s kim da razgovaraš normalno, samo se neka sila sprovodi, ako može nešto da ti se oduzme. Ranije se dešavalo da ako odeš u opštinu i kažeš da slabo radiš i ne možeš da izađeš na kraj, oni se zamisle, pa ti nekako učine, progledaju kroz prste. Danas kažu zatvori. U normalnom svijetu se zanatstvo čuva. Trebalo bi tako i kod nas jer je nas zanatlija, ne samo u Beranama već i u Crnoj Gori ostalo malo”, zaključio je Hilmo.