Formiranje konzorcijuma proizvođača flaširanih voda jedan je od načina da se dobiju ekonomski isplative količine vode za izvoz, saopštio je profesor Hidrologije Mihailo Burić.
„Troškovi transporta vode su u ukupnoj strukturi troškova veoma veliki, zbog čega mogu biti amortizovani samo velikom količinom. Nijesam uspio da ubijedim proizvođače u ujedinjenje, zbog čega bi trebalo da pokušamo ponovo“, rekao je Burić Pobjedi.
On je naveo da je drugi razlog neuspjeha to što se manje količine vode teško mogu plasirati na strano tržište, a treći loš marketing.
„Da biste bili izvoznik vode morate ponuditi veliku količinu vode“, kazao je Burić i dodao da crnogorske vode nijesu ni prepoznate ni poznate na međunarodnom tržištu, iako su po fizičko-hemijskom sastavu i ambijentu u kojem se formiraju, u vrh svjetske proizvodnje.
On je saopštio da je međunarodno tržište veoma zahtjevno, tako da nije ni malo lako izboriti jaku poziciju na njemu.
„Pozicija potencijalno našeg najboljeg izvoznog proizvoda se mora graditi kroz postupke koje sam predložio. Naše bogatstvo vodama je i garancija ublažavanju klimatskih promjena. Takav kapital malo ko ima“, rekao je Burić.
On je naveo da u Crnoj Gori treba da se shvati šta znači prirodno i tehničko „štokovanje“ kroz izravnanje režima voda, kao i njihovo višenamjensko korišćenje, za kvalitet života, razvoj privrede i klimatske promjene.
„Na koji način? Prije svega znanjem, a znanje će obezbijediti i drugi uslov–kapital“, kazao je Burić.