Praznik svetog Georgija, jednog od devet velikomučenika i prvih stradalnika za hrišćansku vjeru, obilježava se u svim hramovima SPC.
Sveti Đorđe (275-303), čiji je praznik u narodu poznat kao Đurđevdan, istorijska je ličnost i živio je u vrijeme cara Dioklecijana (284-305), velikog progonitelja pristalica, tada nepriznate, hrisćanske vjere.
Georgije je već u dvadesetoj godini došao do čina tribuna u službi cara Dioklecijana koji je u njega polagao velike nade.
Mladi tribun je, kako kaže istorijsko predanje hrišćanske crkve, odvažno stupio pred cara i saopštio mu da je hrišćanin čime je započelo njegovo stradanje za vjeru.
Car Dioklecijan, jedan u rimskih tetrarha, osudio je Georgija na okove, tamnicu i strašna mučenja koja nisu promijenila njegova ubjeđenja.
Pogubljen je 303. godine, ali, kako kaže predanje Crkve, "to nije kraj njegovim javljanjima i čudima".
"Ovaj slavni i pobjedonosni svetitelj, rođen je u Kapadokiji kao sin bogatih i blagočestivih roditelja...", zapisano je u "Prologu" vladike Nikolaja Velimirovića u kome se takođe kaže da je i otac svetitelja postradao kao hrišcanin i da je on uz majku odrastao u Palestini.
Pod njegovim uticajem "mnogi su primili vjeru Hristovu, a među njima i careva žena Aleksandra, glavni žrec Atanasije, zemljoradnik Glikerije, potom Valerije, Donat i Tirin".
Car je osudio na smrt odsjecenjem glave i Đorđa i svoju ženu Aleksandru, koja je izdahnula na stratištu prije pogubljenja.
Sveti Đorđe se na srednjevjekovnim pravoslavnim freskama slika u odeždi ratnika, sa mačem i krstastim kopljem koji je simbol hrišćanstva, a nekad i u dvorskoj odeždi.
Na pravoslavnim ikonama slika se sveti Georgije na bijelom konju, kako krstastim kopljem ubija aždaju koja je simbol - nemani paganstva.
Djevojka sa carskom krunom u pozadini kompozicije, koju spasava, predstavlja simbol hrišćanske vere za koju se bori sveti Đorđe.
U srednjevekovnim pravoslavnim hramovima i manastirima on je u redu sa svetim ratnicima, borcima za hrišćanstvo, koje predvodi sveti arhangel Mihajlo, predstavnik sila dobra i čistote novozavetne vjere.
Đurđevdan je obilježen crvenim slovom u kalendaru SPC kao zapovjedni praznik i slavi se uvijek 6. maja.
(Tanjug)