![Još smo daleko od jedinstva Još smo daleko od jedinstva](https://mondo.me/Picture/14/png/za-vesti.png)
Da su to uradili, onda bi crnogorsku javnost obavijestili o tome da je zasjedanje održano prije mjesec dana, a ne u novembru, da je ovo, deseti po redu, sastanak komisije čiji su, sa pravoslavne strane, stalni članovi predstavnici svih pomjesnih pravoslavnih crkava (među kojima i Beogradske patrijaršije), da komisija održava i priprema svoja zasjedanja već petnaest godina i da je posljednje zasjedanje, prije ovog u Raveni, bilo prošle godine, u Beogradu. Takođe, najpovršniji uvid nekog elementarno upućenog istraživača u elektronski prezentovanu dokumentaciju dosadašnjeg rada pomenute komisije umanjio bi senzacionalistički ton naših medija kojim je tretirana tema ujedinjenja crkava.
Na žalost svih iskrenih vjernika i hrišćana, vidi se da smo još daleko od takvog jedinstva. Nekoliko najvažnijih pitanja, koja već milenijum dijele Rim od pravoslavnog istoka, još ne mogu da dobiju valjanu formulaciju oko koje bi se saglasile obje strane. A kad se jednog dana formulišu, tek onda valja na njih odgovoriti. U svakom slučaju, ono što je u duhu Crkve -razgovor, dogovor, traženje rješenja, to je ono što imamo, i to je najveći doprinos i svrha rada ove komisije, koja, ponavljam, radi godinama unazad.
Međutim, ova ishitrenost pojedinih glasila u Crnoj Gori, da netačno prenesu kako je ujedinjenje Pravoslavne crkve sa Rimom već gotova stvar (a štetnost ovakve netačnosti mogla bi u ravni npr. politike, da se mjeri sa situacijom da nam ovih dana u medijima osvane vijest kako ćemo do kraja godine biti punopravni član EU), ima i svoje naličje. Naličje nedobronamjerne usporedbe razgovora u Raveni sa pitanjem položaja Crkve u Crnoj Gori. Tako će se jedan novinar zapitati kako je moguće da će, eto, da se ujedine crkve vjekovima razdvojene "a ove dvije pravoslavne" u Crnoj Gori, ne mogu. Drugi će reći, da su u Raveni bili mudri i dobronamjerni pastiri, a da, recimo, Mitropolit crnogorsko-primorski nije takav, jer ga, konačno, tamo nije ni bilo!
Ukoliko je sve ovo plod nedobronamjernosti, hajde da pokušamo da tu dobru namjeru vratimo među nas. Putem istine. Istina kaže da je sadašnji mitropolit crnogorsko-primorski g. Amfilohije, u proteklih nekoliko godina, u svojstvu izaslanika Sv.Sabora SPC, imao makar dva lična, veoma sadržajna susreta i dijaloga sa bivšim i sadašnjim rimskim papom, i da su se susreti sa njima dvojicom, između ostalog, desili u svrhu pripremanja i poboljšavanja rada gore pomenute komisije. Uz ovo, valja znati da je dosadašnji rad predstavnika Srpske pravoslavne crkve u radu komisije bio nezamisliv bez bogoslovskog i pastirskog doprinosa mitropolita Amfilohija.
Zašto mitropolit nije bio u Raveni ove godine? Broj članova komisije se svakih par godina sistemski mijenja i ograničen je. Međutim, mogao bi jedan od razloga biti i taj da nevolje u crnogorskom društvu utiču na redovne aktivnosti Crkve. Recimo, rad Pravoslavne crkve u Crnoj Gori neprestano je ometan (uz podršku struktura vlasti) aktivnošću organizacije na čijem je čelu g. Miraš Dedeić. Ovaj se gospodin, obučen u svešteničke odežde, ovih dana mogao vidjeti pored seoskih crkava u Bajicama i Vrbi, kraj Cetinja, iako su ga svešteničkog čina lišili, niko drugi do učesnici razgovora u Raveni, arhijereji Carigradske patrijaršije, čiji je bio klirik. Njemu su zabranili da se predstavlja kao pravoslavni sveštenik (i da druge u tom smislu obmanjuje), upravo ovi mudri i dobri pastiri iz Ravene, koji su u ime Carigradskog patrijarha predvodili cijelu pravoslavnu delegaciju.
"Da se niko ne usudi" - reći će ovi dalekovidi i slobodoumni ljudi, "ni od klirika, da se zajednički oblači i saslužuje sa njim, niti od vjernika da ga bilo ko primi ili počastvuje kao sveštenika ili klirika, ili da cjeliva njegovu desnicu i zatraži od njega blagoslov, jer je pod bremenom neoprostivog lišenja čina i nerazješivog odlučenja od Gospoda svedržitelja" - kaže se o g. Dedeiću, u aktu koji su 9. aprila 1997. godine potpisali Carigradski patrijarh g.Vartolomej, i devet članova Sv.Sinoda Carigradske patrijaršije. Kako sada ostati nezainteresovan i oglušiti se o stav ovih ljudi, koji se ticao njihovog internog pitanja, reda i poretka sveštenika u njihovoj pomjesnoj crkvi, kada sve nas skupa u Crnoj Gori njihova aktivnost po pitanju globalnog crkvenog mira i jedinstva, ne ostavlja ravnodušnim. Mislim da široki duhovni vidici i slobodoumnost carigradskih sveštenika (kao uostalom i nas ovdje u Crnoj Gori), ne bi trebalo nekakvim brkanjem pojmova da isključuju nasušnu potrebu za redom i poštovanjem zakona. Jer, ako nam je svima jasno da bez poštovanja svetovnih, građanskih zakona i institucija sistema (starih par vjekova), nema slobodnog društva, šta onda reći za milenijumske zakone kojima Crkva reguliše svoj život, i od kojih neki kažu:
"Ako neki sveštenik ili đakon, prezrevši svoga episkopa, odvoji sebe od Crkve i organizuje sopstvenu, i ostavi žrtvenik, i odbije poziv episkopa i ne želi mu se povinovati i ne posluša njegov prvi i drugi poziv, za takvoga zapovijedaju kanoni da bude potpuno lišen čina" (31. apostolsko pravilo; 18. pravilo 4. Vaseljenskog sabora; 10. pravilo Antiohijskog sabora...itd.).
(Gojko Perovic, rektor Bogoslovije Sv. Petra Cetinjskog)