Izgleda da se parola, “tuci ženu da bude bolja“, nepisana “vaspitna” mjera starih Crnogoraca, "primila" i na mlađe i nažalost održala do danas
Rezultati posljednjeg istraživanja tima Evropske komisije pokazalo je da je svaka druga žena u Crnoj Gori žrtva verbalnog, a svaka treća fizičkog nasilja.
Izgleda da se “krilatica” , “tuci ženu da bude bolja“, nepisana “vaspitna” mjera starih Crnogoraca, "primila" i na mlađe i nažalost održala do danas.
“Vijesti” navode da je porodično nasilje u Crnoj Gori veliki razlog za zabrinutost članova Evropske komisije, jer se prema podacima batinae ne “gade” muževi-nasilnici, bilo da su intelektualci, ili oni na rubu egzistencije.
Takođe, ima i žena, koje posegnu da udare muža, ali takvi slučajevi su u zvaničnim statistikama, da li zbog neprijavljivanja i bruke ili rjetkosti pojave, gotovo zanemarivi.
Jedna od većih brutalnosti koja je nedavno dospjela u javnost je slučaj Milenka Šebeka iz Bijelog Polja, koji je svirepo pretukao nevjenčanu suprugu D. O. Ona je telefonom u pomoć pozvala policiju, a kada je on naišao, bacila je otvorenu slušalicu. Njene jezive jauke i zapomaganje sa druge strane veze slušali su policajci, koji su uspjeli da lociranju njihovu kuću i priteknu joj u pomoć.
U trenutku kada su policajci upali u kuću, Šebek je u ruci držao komad stakla, kojim je prijetio da će zaklati suprugu. Policija ga je u krivičnoj prijavi osumnjičila da je D. O. udarao tupim metalnim dijelom i drškom od sjekire, mašicama, rukama i nogama, od čega je ona zadobila više teških tjelesnih povreda - prelom podlaktice lijeve ruke, prelom osmog rebra, razderotine u predjelu usana, povrede glave i krvne podlive po tijelu.
Viši komesar Uprave policije Saša Đurović saopštio je “Vijestima” da je u prvih devet mjeseci ove godine podnijeto 366 krivičnih prijava za nasilje u porodici, protiv 393 osobe, koje su u 98 odsto slučajeva muškarci.
Izvršna direktorica nevladine organizacije “Sigurna ženska kuća”, koja vodi sklonište za žrtve nasilja nad ženama i djecom Ljiljana Raičević upozorila je da crnogorske institucije ne vode mnogo računa o pojavi nasilja u porodici.
Porodično nasilje je, kako je istakla, jedan od najrasprostranjenijih vidova kršenja ženskih i dječijih prava u Crnoj Gori. Glavni faktori porodičnog nasilja su patrijarhalni sistem koji diktira položaj i odnos partnera u zajednici, narušena ravnoteža moći, siromaštvo...
” Centri za socijalni rad, koji moraju brinuti o žrtvama, koje trpe porodično nasilje i koje su izbačene na ulicu često sa djecom, ponekad a nemaju ni za jednokratnu pomoć. Veliki broj žena je imao primjedbi na njihov pristup problemu i nerazumijevanje. Žalbe na ponašanje osoblja iz centara za socijalni rad su svakodnevne i najviše se odnose na sporost u završavanju procedure za bezbjedan život ili odlazak kod porodice gdje su ostala djeca “, navela je ona.
Raičevićeva je upozorila žensku populaciju, naročito pripadnice mlađih generacija, da ne pristaju na snimanje seksualnih odnosa video-kamerama ili mobilnim telefonima. Takvi snimci nerijetko bivaju korišćeni u kompromitujuće svrhe, a posljedice su nesagledive, nakon prezira i osude patrijarhalne sredine u kojoj živimo.
Raičevićeva je ukazala na novi pojavni oblik otmice djece, nakon razvoda supružnika. U proteklom periodu, kako je kazala, „Sigurnoj ženskoj kući“ se obratilo nekoliko žena, kojima su muževi oteli djecu, ne pridržavajući se odluka suda i centara za socijalni rad.
To je, prema njenim riječima, težak oblik nasilja nad ženama i djecom. SŽK se trenutno bavi sa više takvih slučajeva, od kojih su u dva uključene policije i drugi državni organi dviju inostranih država.
Ona je upozorila da crnogorski sudovi, iako su obavezni, ne primjenjuju Hašku konvenciju o pravima djeteta, na osnovu koje bi postupali u ovakvim slučajevima.
(MONDO)