Prodajom krvi ne bave se samo najamni radnici kod Sat kule već se ona može nabaviti od plaćenih davaoca iz izbjegličkog kampa na Koniku
Narodna mudrost da se “ sa parama može kupiti sve”, iz dana u dan, nažalost, dobija utemeljenje u svakodnevnom životu.
Naime, kada u Centru za transfuziju krvi Kliničnog centra Crne Gore nestanu zalihe određene krvne grupe, članovi porodice se snalaze i obično kod najamnih radnika koji stoje ispred Sat kule u Podgorici, kupe litar krvi za 80 eura.
Ovu neobičnu priču prenose “Vijesti” objašnjavajući kako je ova “pojava” postala uobičajena u slučajevima kada u bolnici nema dovoljno zaliha krvi.
Najčešće krvne grupe u Crnoj Gori su A pozitivna i O pozitivna, dok su najređe AB egativna i B negativna.
Zbog nedovoljne svijesti o značaju dobrovoljnog davalaštva krvi, u Centru za transfuziju krvi Kliničnog centra postoji dugogodišnja tradicija da krv potrebnu za operaciju pacijenta traže od njegove porodice.
Novinarima „Vijesti“, koji su bez predstavljanja tražili tu uslugu, odmah se ponudilo četiri-pet ljudi, starih oko 40 godina, koji su kazali da ih često angažuju porodice kojima je krv hitno potrebna, najčešće kada se radi o pacijentima kojima je život ugrožen.
Prodajom krvi ne bave se samo najamni radnici kod Sat kule već se ona može nabaviti od plaćenih davaoca iz izbjegličkog kampa na Koniku.
Raseljenici sa Kosova i Metohije, koji žive u veoma teškoj ekonomskoj situaciji i za male plate rade u Komunalnom preduzeću i na taj način mogu zaraditi za život.
Mnogim porodicama koje moraju obezbijediti potrebne jedinice krvi to je jedini i možda najlakši način da do njih dođu. Glasine takve vrste se brzo šire pa mnogi već znaju kako da ih pronađu.
Naročito je poznata jedna višečlana porodica sa rijetkom krvnom grupom, AB negativnom, koja je voljna da uz nadoknadu ode u Centar za transfuziju. Dovoljno je raspitati se na ulazu u kamp, mnogi odmah znaju ko je koja krvna grupa i brzo se nađe davalac.
Iz Centra za transfuziju krvi Kliničkog centra, međutim, tvrde da niko od njihovog medicinskog osoblja ne upućuje porodice na tako nešto, jer su plaćeni davaoci ujedno i visokorizični.
Dr Mirjana Savićević, načelnik odjeljenja za kolekciju i konzervaciju krvi kazala je da u Crnoj Gori ne postoji zvanično plaćeno davalaštvo.
” Cilj našeg zdravstvenog sistema je da obezbijedi dovoljne količine sigurne krvi za liječenje građana. Uz sav napredak savremene medicine, ljudska krv se ne može nadoknaditi ničim drugim već samo krvlju, to je lijek koji ne možete nabaviti u apoteci“, kazala je dr Savićević.
Ona je rekla da je broj dobrovoljnih davalaca krvi je od opštedruštvenog značaja, a obezbjeđenje dovoljne količine krvi i lijekova dobijenih iz nje za svaku zemlju predstavlja nacionalno bogatstvo.
” Problem sa kojim se mi u Centru za transfuziju krvi KC susrećemo je, kao prvo, nizak nivo davalaštva krvi u našoj zemlji. Taj procenat kod nas je 2.13 odsto, a trebao bi biti preko tri odsto. Sljedeći problem je odnos, odnosno, struktura davaoca (80 odsto su porodični, namjenski davaoci a svega 20 odsto dobrovoljni, nenamjenski davaoci). Zbog svega toga, Centar za transfuziju KC mora da bude u komunikaciji sa porodicama pacijenata radi obezbjeđivanja dovoljne količine sigurne krvi “, kazala je dr Savićević.
Prema njenim riječima, imperativ službe je povećanje broja dobrovoljnih davalaca krvi, ali to ne mogu sami realizovati.
” Krvi imamo za sve kojima je potrebna, ali u pojedinim situacijama zbog hitnih slučajeva i hiruških intervencija rezerve krvi mogu da budu umanjene. Želim da istaknem da shodno Zakonu, naša služba obezbjeđuje dovoljne količine sigurne krvi za svakodnevne potrebe stanovništva, liječenje pacijenata, hiruško i zbrinjavanje urgentnih stanja, kao i u vanrednim prilikama, tako da ni u jednom momentu nijesmo bili bez ovog dragocjenog lijeka “, naglasila je dr Savićević.
Ona je podsjetila da služba u KC radi 24 časa dnevno i ko god želi da dođe i da krv može da se javi u Centar za transfuziju, odnosno u službe koje rade u sastavu opštih bolnica širom Crne Gore.
(MONDO)