Istorija prakse pomijeranja kazaljki časovnika dva puta godišnje na ljetnje i zimsko računanje vremena seže u Prvi sjvetski rat.
Kao ključni argument za promjenu vremena uvijek se spominjala ušteda energije, ali neki tvrde da se i ne uštedi "bog zna šta".
Tokom noći koja je pred nama u većem dijelu Evrope i nekim dijelovima svijeta kazaljke na satovima pomjeraju se sat vremena unaprijed i počinje ljetno računanje vremena.
Mogućnost "šetanja" kazaljke sat unprijed i unazad prvi put ozbiljnije je počelo da se razmatra krajem 19. i početkom 20. vijeka.
Prijedlog je još 1895. godine izneo novozelandski entomolog Džordž V. Hadson, a desetak godina kasnije sličnu ideju imao je i Britanac Viljam Vilet. On je kao argument iznio uštedu energije. Osim toga, imao je i "lični razlog", jer je kao ljubitelj i igrač golfa poželio još koji sat dnevne svetlosti u večernjim satima da mrak ne bi prekidao igru.
Ipak, ljetno računanje vremena prvi su uveli 1916. godine Njemačka i njeni saveznici u Prvom svjetskom ratu, kako bi uštedjeli na uglju, tadašnjem glavnom energentu.
Sljedeće godine iz istog se razloga "akciji" pridružila i Britanija sa svojim saveznicima, dok su Rusija i SAD pričekale još koju godinu.
Po završetku rata, uz izuzetak Britanije i još nekolicine država, većina je svijeta ukinula pomjeranje kazaljki na satu sve do razdoblja Drugog svjetskog rata.
Poslije 1945. godine praksa je od države do države bila različita, u mnogim je dijelovima svijeta zbog protesta poljoprivrednika i učitelja ljetno računanje vremena je ukinuto, ali kada je sedamdesetih godina nastupila velika energetska kriza svijet je opet počeo da se vraća staroj praksi.
Bivša Jugoslavija "ljetno" i "zimsko" vrijeme prvi put je uvela 1983. godine.
I pored brojnih istraživanja koja dokazuju velike uštede, na primjer električne energije na javnoj rasveti, pojavile su se i teorije prema kojima gotovo da i nema razlike u potrošnji.
U prilog ovoj drugoj teoriji navode se dodatni troškovi prilagođavanja nekih velikih mašina u industrijskom sektoru.
Danas je praksa još uvijek aktuelna u skoro cijeloj Evropi, Sjevernoj Americi te sporadično na dijelovima drugih kontinenata.
Rusija je prije dvije godine, poslije 30 godina, posljednji put pomjerila kazaljke sata unaprijed i od tada ih nije micala natrag na zimsko (standardno) vrijeme.
Tadašnji predsjednik Dmitrij Medvedev rekao je da će trajna promjena blagotvorno djelovati na njegove sugrađane, rješavajući ih stresa i nekih bolesti.
Inače Evropa i SAD ne pomjeraju satove u isto vrijeme. Dok se satovi u Evropi prema naprijed obično pomjeraju posljednjeg vikenda u martu, u SAD to odnedavno čine tri nedjelje ranije.
To su izdejstvovali razni lobiji, naročito oni velikih maloprodajnih lanaca, koji su žestokom borbom uspjeli u Kongresu da "iskamče" dodatnih nekoliko nedjelja ljetnog vremena, odnosno dodatnih nekoliko nedjelja s više dnevnog svjetla u večernjim satima.
To ima pozitivan uticaj na njihov promet jer više kupaca poslije posla kod njih navrati po danu, nego po mraku.
Do prije dvije godine, razlika između Amerike i Evrope bila je dvije nedjelje, a prije 2005. godine dva su kontinenta bila manje-više potpuno usklađena, piše Dnevnik.hr.
(MONDO)