Razvodi u Crnoj Gori učestali u posljednjoj deceniji.
Razvodi u Crnoj Gori učestali su u posljednjoj deceniji, a praksa pokazuje da se supružnici razovde najčešće nakon druge ili treće godine od zaključenja braka, kazala je advokat Ivana Jončić.
Prema preliminarnim podacima Zavoda za statistiku (MONSTAT), prošle godine razvedeno je 437 brakova, od čega najviše u Podgorici 136, a najmanje na Žabljaku.
„Nakon Podgorice najviše razvoda bilo je u Baru i Herceg Novom – 45, zatim u Nikšiću 33 i opštini Rožaje gdje je ih bilo 32“, saopšteno je iz MONSTATA agenciji MINA.
Jončić je kazala da je, kada je u pitanju sudska praksa u Crnoj Gori, jedan od razloga za razvod loša komunikacija među bračnim partnerima.
„Nekada supružnici ne uspiju da ostvare prihvatljiv nivo zdrave komunikacije što znači da su u brak ušli bez tog preduslova za kvalitetan zajednički život. U nekim slučajevima se dobra komunikacija naruši vremenom, a nekada potpuno nestane“, rekla je ona agenciji MINA.
Prema riječima Jončić, i nevjera je čest razlog da supružnik zatraži razvod.
„Isto tako, supružnik koji je počinio prevaru, a ima ozbiljne namjere da sa novim partnerom započne zajednicu života, uglavnom predlaže da se brak u kojem je sporazumno razvede“, rekla je Jončić.
Ona je dodala da je i nasilje u porodici jedan od motiva za prekid braka, kao i da se na taj korak najčešće odlučuju žene.
„Njihov osnovni motiv je da se od nasilja zaštite djeca koja su rođena u braku“, navela je Jončić.
Prema njenim riječima, intezivni ekonomski problemi „troše sve ono što je lijepo u braku“.
„Žene se osjećaju zapostavljenijim u odnosu na ostale žene, misle da im je brakom oduzeto nešto što bi imale sa drugim muškarcem, doživljaju supruga nesposobnim da se brine o njima i porodici i nerijetko ga svakodnevno omalovažavaju“, kazala je Jončić.
To, kako je dodala, vremenom dovodi do poremećenosti u odnosima supružnika, što za rezultat ima podnošenje tužbe nekog od njih.
Jončić je rekla da se u praksi kao razlozi za prekid braka navode i različit karakter partnera, intelektualni i obrazovni nivo supružnika.
Ona je navela da do razvoda dolazi nakon druge ili treće godine zajedničkog života.
„Praksa je pokazala da se, posljednjih deset godina, mladi bračni partneri samo par godina nakon što dobiju potpmstvo odlučuju na razvod. To je najčešće druga ili treća godina nakon zaključenja braka”, precizirala je Jončić.
Moderno doba pokazuje, kako je dodala, da se krize najčešće javljaju brzo nakon što partneri shvate šta podrazumijevaju prava i obaveze bračnih partnera.
Jončić je ukazala i da bračne krize često nastaju i nakon sedme ili osme godine braka, što rezultira tužbom ili sporazumnim razvodom, ali da se nerijetko dešava da se brakovi razvode i nakon deset, 15 godina.
Razvodi su najčešći u Glavnom gradu.
„Možemo reći da je u Podgorici došlo do trenda porasta razvoda brakova pa se broj razvedenih kreće od 100 do 160 tokom godine“, kazala je ona.
U ostalim opštinama, dodala je Jončić, iako učestao, razvod braka nije izražen kao u Podgorici.
„Prema zvaničnim dokumentima nadležnih organa u Crnoj Gori od sto zaključenih brakova dvanaest bude okončano razvodom“, ukazala je Jončić.
Ona je rekla da postupak za razvod braka ima drugačiji tok zavisno od toga da li među supružnicima postoji bračni spor odnosno da li se brakorazvodni postupak pokreće sporazumno ili tužbom.
„Ne može se uopšteno govoriti o prosjeku trajanja brakorazvodne parnice“, kazala je Jončić.
Prema njenim riječima, često se dešava da partneri tokom parnice odluče da spasu brak.
„Procjenjuje se da čak u 30 odsto slučajeva bračni drugovi predomisle i povuku tužbu“, kazala je ona.
Jončić je dodala da je uvođenjem institucije posrednika- medijatora, koji pokušava da supružnike podsjeti zbog čega su se odlučili na brak, crnogorsko društvo dalo svoj doprinos u pokušaju čuvanja temeljnih institucija društva.
(MINA)