Analiza Univerziteta Crne Gore upozorava na slabosti sistema, previše učenja napamet i nedovoljnu primjenu znanja u praksi
Između 40 i 60 odsto učenika u Crnoj Gori na PISA testiranjima nije dostiglo nivo funkcionalne pismenosti, dok najviše nivoe znanja, kreativnosti i sposobnosti rješavanja složenih zadataka ima tek 1,5 odsto đaka, upozoreno je u dokumentu „Crna Gora od 2024. do 2034: vizija i preporuke Univerziteta Crne Gore“.
Univerzitet navodi da, uprkos reformama i formalnim ciljevima, crnogorski obrazovni sistem i dalje ne proizvodi znanje koje je primjenjivo i dovoljno snažno da učenike pripremi za savremene izazove.
„Rezultati PISA testiranja predstavljaju jedan od najpouzdanijih pokazatelja stvarnog stanja u učionicama jer mjere sposobnost učenika da znanje koriste u praksi, a ne samo da ga reprodukuju“, ističe se u dokumentu.
Analiza pokazuje da učenici najčešće uče kod kuće, doslovno prateći udžbenik, dok se vrijeme u školi dominantno troši na slušanje nastavnika. Više od polovine učenika, 63,6 odsto, uči ponavljanjem pročitanog gradiva, 27,9 odsto sa razumijevanjem, dok tek 7,9 odsto koristi aktivne metode učenja, kroz pitanja, zadatke i sopstvene pregleda lekcija.
„Među najboljim učenicima ima najviše onih koji uče doslovno, što signalizira da školska praksa i dalje nagrađuje reprodukciju činjenica, umjesto razumijevanja i kritičkog mišljenja“, navodi se u dokumentu.
UCG naglašava da nastava u školama nema značajan uticaj na razvoj viših kognitivnih sposobnosti, kao što su rješavanje problema, kreativno i kritičko mišljenje, što bi, prema savremenim standardima, trebalo da bude centralni cilj obrazovanja.
Preporuke Univerziteta uključuju:
- povećanje vremena koje učenici provode u školi i prelazak na rad u jednoj smjeni;
- promjenu metoda rada, sa većim učešćem učenika i učenjem kroz zadatke i probleme;
- reviziju nastavnih planova i programa, smanjenje fragmentacije predmeta i veći kontinuitet u radu;
- fokus na čitalačku pismenost u svim predmetima i jačanje matematike i prirodnih nauka kroz praktični rad;
- jasnije kriterijume ocjenjivanja koji nagrađuju razumijevanje i primjenu znanja;
- unapređenje kompetencija nastavnika, posebno u pedagoško-psihološkim i didaktičko-metodičkim aspektima;
- jačanje inkluzije kroz sistemsku podršku i obuku za rad sa djecom sa posebnim obrazovnim potrebama.
Univerzitet zaključuje da obrazovnu reformu moguće sprovesti samo ako se istovremeno promijene uslovi rada škola, organizacija nastave i kriterijumi uspjeha. U suprotnom, reformski ciklusi će se nastavljati, ali ključni problemi će ostati isti – slabi ishodi, učenje napamet i škola koja ne razvija kompetencije potrebne za život i rad.