Sud je ukazao i da je Agencija prilikom donošenja odluke izmijenila sadržinu izjave tužioca date u upravnom postupku, tumačeći je drugačije od onoga kako je data, umjesto da njegove navode vjerno prenese i potom ocijeni njihov značaj u postupku.
Presudom Upravnog suda Crne Gore, U. br. 7686/25 od 08.06.2026. godine, usvojena je tužba Mila Đukanovića i poništena odluka Agencije za sprečavanje korupcije broj 02-03-53/56-2019 od 19.11.2025. godine, kojom je utvrđeno da je, kao bivši predsjednik Crne Gore, dostavljao izvještaje o prihodima i imovini sa netačnim i nepotpunim podacima jer nije prijavio određene ručne satove pojedinačne vrijednosti veće od 10.000 €.
Ocjenjujući zakonitost osporene odluke, Sud je utvrdio da je Agencija za sprečavanje korupcije povrijedila pravila upravnog postupka iz člana 22 stav 7 Zakona o upravnom postupku, jer odluka ne sadrži dovoljno jasne i potpune razloge o odlučnim činjenicama i pravnim pitanjima, zbog čega nije bilo moguće ispitati njenu zakonitost.
Sud je ukazao da dispozitiv osporene odluke nije dovoljno određen, jer nije precizirano na koje se konkretne izvještaje o prihodima i imovini, niti na koji vremenski period, odnosi utvrđena povreda Zakona. Imajući u vidu da je javni funkcioner bio obavezan da izvještaje podnosi tokom vršenja funkcije, kao i dvije godine nakon njenog prestanka, te da je tužilac funkciju predsjednika Crne Gore obavljao u dva mandata, Sud je ocijenio da je bilo neophodno jasno označiti na koje se izvještaje i period odnosi utvrđena povreda.
Sud je dalje ocijenio da obrazloženje odluke ne daje razloge zbog kojih je Agencija, nakon sprovedenog dokaznog postupka i vještačenja, odustala od pojedinih ručnih satova koji su bili obuhvaćeni inicijativom za pokretanje postupka, niti zbog čega je u konačnoj odluci utvrdila neprijavljivanje upravo određenih satova, dok za ostale satove koji su bili predmet postupka nije dala nikakvo obrazloženje.
Takođe, Sud je utvrdio da je Agencija pogrešno primijenila materijalno pravo, jer je postupak koji je pokrenut 2019. godine vodila i okončala primjenom Zakona o sprečavanju korupcije iz 2024. godine, iako je prelaznim odredbama tog zakona propisano da se postupci započeti prije njegovog stupanja na snagu dovršavaju prema propisima koji su važili u vrijeme njihovog pokretanja.
Sud je ukazao i da je Agencija prilikom donošenja odluke izmijenila sadržinu izjave tužioca date u upravnom postupku, tumačeći je drugačije od onoga kako je data, umjesto da njegove navode vjerno prenese i potom ocijeni njihov značaj u postupku.
Kako je utvrđeno da osporena odluka ne ispunjava zakonske standarde obrazloženja, da su učinjene bitne povrede pravila upravnog postupka, kao i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, Sud je odluku Agencije za sprečavanje korupcije poništio.