Jedan od komšija masovnog ubice sa Cetinja, Vuka Borilovića, govorio je o tome kako je uspio da preživi masakr.
Komšija Vuka Borilovića, Slobodan Vujačić, koji je pobio 10 ljudi na Cetinju, jedan je od onih koji su masakr, kako kaže, preživjeli "za dlaku". On je za Pobjedu otkrio detalje jezivog krvavog pira.
"Prvo smo čuli tri pucnja, a onda smo ga vidjeli na terasi kuće. Držao je pušku, uz užasan komentar na račun neke ženske osobe, krenuo je u krvavi pohod. Odmah mi je bilo jasno da se zlo sprema. Nekoliko minuta prije toga već je upucao dva djeteta, dječake stare 11 i 8 godina i njihovu majku Natašu Martinović. Nakon toga krenuo je u krvavi pir niz naselje - ubijao je komšije i sve koji su se našli na ulici ili pokušali da ga zaustave", govori Vujačić koji je pokušao da napravi i hronološku rekonstrukciju svega što se tada desilo.
"Kada je ubica upao u dom Drecuna, odjeknuli su lelek, kuknjava, vriska i pucnjava. Onda, odjednom zatišje. Mislim da je ušao u ukupno šest kuća. Koga je god zatekao, ubio ga je ili ranio", ispričao je Vujačić.
Kaže da komšije pričaju da jedna od žrtava zločina nije bila u kući kada je Borilović ušao i krenuo da puca.
"Kazali su mi da je iz grada išla prema kući i da su oni pokušali da je spriječe, molili je da ne ide gore, jer je bilo jasno da se u naselju zlo događa. Nisu uspjeli da je zaustave, rekla im je da joj je sestra sama u kući i da mora da ide, da je ne može samu ostaviti… Što se potom desilo, znamo svi...", kazao je Vujačić.
Kako je dodao, nakon toga, Borilović je krenuo u njegovu kuću.
"Ne znam kada je tačno došao pred moju kuću. Naseljem su se prolamali leleci. Borilović je tada stao na stepenište pred mojom kućom i nešto je vikao, prijetećim tonom, gestikulirao je", kaže ovaj Cetinjanin i dodaje da je zajedno sa jednim policajcem, koji je čuvao njegovu kuću, uspio da otjera napadača koji je potom sjurio prema porodici Radunović.
"Namjeravao je i u kuću Radunovića da uleti, ali nije uspio da prođe", kaže on.
Cetinjanin koji je spasio živu glavu od komšije Borilovića kaže da je njegova porodica danas među živima zahvaljujući prisebnosti policajca koji je sve vrijeme bio na terasi njegove kuće.
"Bio je hrabar taj policajac i hvala mu. Bio sam tu sa njim. Nisam se mogao kriti po kući, da mi neko drugi brani dom i porodicu, a ja da se krijem", rekao je Vujačić.
Prema njegovim riječima, kada se sreo "oči u oči" sa masovnim ubicom, on tada nije bio ranjen.
"Bio je i te kako aktivan. I trčao je veoma brzo, imao je nevjerovatnu snagu", zaključio je on.
Slobodan Vujačić kaže da "ni danas ne može da definiše što je osjećao dok je trajala drama".
"Nisam se uplašio za sebe, ali je užas kad čuješ pucnjave, lelek, jauke, vrisak i očekuješ da će doći i na tvoja vrata, a tu ti je porodica. Užasno je to. Sumanuto je jurio kroz naselje, čas ga vidiš ispred jedne kuće, pa za nekoliko sekundi ispred druge. Žena plače, unučad su uplašena, ne razumiju što se to desilo. To je strahoviti stres. Bili su zaključani u kupatilu, a onda su se spustili do moje majke, tu pored nas. Stojiš i u jednom trenutku, dok slušaš lelek i vrisak komšija, gledaš i smrt svoje porodice, kako ti nestaju", priča on.
Policija je, kaže, stigla brzo. Ne može im, dodaje, ništa zamjeriti - uradili su sve što su mogli.
"Kako će oni, 'obični' policajci da se bore protiv nekoga ko ima pušku i dobar je strijelac. Jedan policajac je dolje odmah ranjen, ovaj što je bio na mojoj terasi bio je veoma hrabar, i bio nam je velika podrška. Ali to nije bio posao za njih, tu je trebalo da budu specijalci. Policajcima koji su došli ovdje ne mogu ništa zamjeriti. Učinili su što su mogli", ističe Vujačić.