Cilj dešavanja 16. oktobra bio je da se promijeni strateški kurs kojim se Crna Gora kretala dvadeset godina i zadnji pokušaj da se osujeti njen ulazak u NATO i evropska integracija, ocijenio bivši crnogorski premijer Milo Đukanović.
On je u intervjuu Jutarnjm listu na pitanje je li se u Crnoj Gori 16. oktobra prošle godine dogodio pokušaj državnog udara, rekao da ako se gleda strogo pravno, specijalni tužilac to djelo kvalifikovao kao stvaranje kriminalne organizacije s namjerom terorizma u pokušaju.
"Politički gledano, to je bio pokušaj preuzimanja vlasti protivno demokratskoj volji crnogorskih građana. Cilj te operacije bio je da se promijeni strateški kurs kojim se Crna Gora kretala posljednjih dvadeset godina. Dakle, to je bio zadnji pokušaj da se osujeti ulazak Crne Gore u NATO, a vjerujem i njena evropska integracija", ocijenio je Đukanović.
Upitan jesu li tačne informacije da je krajnji cilj bilo i njegovo ubistvo, Đukanović je odgovorio da ne bi rekao da je to bio krajnji cilj, već samo sredstvo ostvarenja cilja o kojem je govorio - destabilizacije i promjene strateškog usmjerenja države.
"Dakle, meta nije bio Milo Đukanović kao osoba, već kao legitimni premijer i zagovornik politike evroatlantskih integracija. Osim toga, vjerujem da je cilj bio poslati i poruku na još dvije adrese", kazao je Đukanović.
On je rekao da je prva poruka bila upućena regiji - odnosno državama koje su poput Crne Gore u različitim fazama procesa integracije u zapadne strukture - "a poruka je da nijedna od njih takve odluke ne može donositi isključivo temeljem vlastitih nacionalnih interesa".
"Druga poruka bila je adresirana na NATO savez i Evropsku uniju, i to da se u budućnosti neće moći širiti na području Balkana bez saglasnosti treće strane - Rusije", smatra Đukanović.
On je kazao da je nesumnjivo da je teritorija Srbije zloupotrijebljena kao platforma za pripremu tog terorističkog akta.
"Oni koji su to radili očigledno su smatrali kako je Beograd dovoljno blizu, ali i dovoljno daleko od Crne Gore da bi mogli sigurnije pripremati ono što se trebalo dogoditi 16. oktobra uveče. Jasno je da državni organi Srbije ne samo da nijesu u tome učestvovali, već očigledno nijesu posvetili niti dovoljnu pažnje jednoj akciji koja se očigledno pripremala mjesecima, i to od grupe ljudi među čijim članovima je vrlo vjerovatno bilo i ljudi bliskih sistemu", kazao je Đukanović.
On je kazao da utoliko i misli da je otkriće o postojanju takve operacije bilo vrlo ozbiljno upozorenje i za samu Srbiju.
Na pitanje vjeruje li da je takva operacija mogla biti sprovedena bez odobrenja ruskog državnog vrha, Đukanović je odgovorio da "o tome možemo samo spekulisati".
Đukanović je rekao da je činjenica da je službena Moskva na ove događaje u Crnoj Gori reagovala dvojako i - po njemu nekonzistentno.
"Prva reakcija je ona kojom su razni zvaničnici ruske države i vladajuće stranke direktno slali poruke Crnoj Gori da nipošto ne ulazi u NATO jer će takav korak neminovno značiti destabilizaciju zemlje", rekao je Đukanović.
On je naveo da kako se proces ulaska bližio kraju, tako su i te poruke bile sve jače, da bi na koncu rezultirale otvorenom i vrlo izdašnom podrškom opoziciji uoči parlamentarnih izbora.
"Opoziciji koja je antinatovska, antievropska i suštinski anticrnogorska - radi se o istim ljudima koji su na referendumu o nezavisnosti zemlje žestoko lobirali protiv obnove nezavisnosti", naveo je Đukanović.
On je istakao da je Moskva te ljude aktivno podupirala s ciljem da oni, kad dođu na vlast, zaustave procese pridruživanja Crne Gore NATO-u, a kasnije i Evropskoj uniji.
Đukanović je ukazao da je druga reakcija iz Moskve stigla nakon što je na dan izbora obznanjeno da je osujećen teroristički plan za nasilnu intervenciju u ovdašnji demokratski proces.
"Njome je utvrđeno da Rusija s tim nema veze. S obzirom na to da su se najave destabilizacije Crne Gore i podrške antinatovskoj i antievropskoj opoziciji potpuno podudarile s opozicijskom subverzijom izbornog procesa, koja je trebala da bude uvertira u preuzimanje vlasti putem terorizma, reakcije iz Moskve smatram neuvjerljivim", poručio je Đukanović.
Na pitanje očekujete li da bi se slične napetosti u Crnoj Gori mogle ponoviti kako se bliži čin formalnog primanja u NATO savez, Đukanović je kazao da odgovor na to pitanje ima dva aspekta.
"Ako me pitate hoće li se nastaviti otpor ulasku u NATO, uvjeren sam da hoće, naročito kad dođe trenutak da i sama Crna Gora mora ratifikovati završni dokument. Takođe, mislim da će se otpor sporadično nastaviti i nakon toga, jer su ovdašnji događaji - kako sam već spomenuo - eho globalnih odnosa NATO-a i Rusije", rekao je Đukanović.
On je ocijenio da dok u tim odnosima ne dođe do normalizacije biće napetosti, ukazujući da su ne tako davno NATO i Rusija imali i institucionalnu saradnju.
"A što se crnogorske opozicije i priznavanja rezultata izbora tiče, morate znati kako od prvih parlamentarnih izbora 1991. godine do danas - uključujući referendum o nezavisnosti - oni nijesu priznali nijedne izborne rezultate. Dakle, radi se o uistinu zavidnoj konzistentnosti, ali na duboko antidemokratskim i antievropskim pozicijama", kazao je Đukanović.
On je naveo da je izbore pratilo 2,5 hiljada stranih i domaćih promatrača i da je zajednički zaključak da su sprovedeni uzorno, u skladu s izbornim zakonodavstvom - koje je, nota bene, definirano u parlamentu uz široku potporu parlamentarnih stranaka.
"Nadalje, koristili smo i određene moderne tehnologije kako bismo ublažili permanentni strah oporbe o tome da će pozicija vlasti biti zloupotrijebljena, iako ovaj put za to i nije bilo ni teoretske mogućnosti", kazao je Đukanović.