U Baru održan parastos povodom 138. godišnjice oslobađanja grada od otomanske okupacije i milenijuma od smrti zetskog kralja Jovana Vladimira.
Na dan kada je nakon tri vijeka grad oslobođen od otomasnke okupacije, u Baru je održan parastos žrtvama višenedjeljne bitke ali i obilježena hiljadugodišnjica od smrti kralja Duklje Svetog Jovana Vladimira.
Parastos je služio mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije a govor ispred spomenika oslobodiocima grada, koji je podigla "Srpska narodna čitaonica" u Baru 25. marta 1881. godine, održao je kustos barskog muzeja, magistar arheologije Mladen Zagarčanin.
“Vjekovna težnja našeg naroda da se domogne Bara i obala jadranskog mora, može se najbolje očitati u početnim riječima govora kralja Nikole prilikom postavljanja kamena temeljca za Novi Bar nešto kasnije: `Prije trideset godina sa najvećim oduševljenjem, a ispred mojijeh hrabirjeh vitezova, pozdravio sam ovo lijepo srpsko more. Začudih se njegovoj ljepoti, začudih se ovom divnm kraju koji mi se tada učini kao bašta zapuštenoga i neobrađenoga cvijeća....tada stavih sablju u korice, zarekoh se da će moju ruku ruci prirode pružiti, da moj Bar s okolinom bude lijep i napredan`...“, rekao je Zagarčanin.
Poznati arheolog je rekao da govor drži ne slučajno na istom mjestu na kojem je stajao i njegov pokojni pradjed Vasilj Zagarčanin, kao jedan od Baranina koji su utemeljitelji „Srpske narodne čitaonice“ .
“I spomenika pred kojim stojimo, spomenika „slavnome i besmrtnome“, napravljenom od komada ukrasa i natpisa koji su prikupljeni nakon stravične ekspozije municije 1881. godine u crkvi Svetoga Đorđa, pretvorenoj u Sultan –Ahmetovu džamiju 1705 goroine”, dodao je Zagarčanin.
On je podsjetio da je odbor “koji nije imao niti arheološkog niti epigrafskog znanja sagradio je jedan od najljepših lapidarijuma na jadranskoj obali”.
“Lapidarijuma svih epoha koji se pružaju od Vizantije pa do osmanskog doba, svjedočeći o njegovom milenijumskom postojanju, i da simbolički pruži prikaz nade da će suživot biti moguć kao što ukrasi raznih stilova i vjerskih opredjeljenja stoje jedan pored drugoga”, istakao je Zagarčaninpodsjećajući da su se u odboru koji je gradio spomenik „Oslobodiocu“, nalazili Beg Škanjević, Vuko Pejović, Vika Kolović, pop Savo Popović, odža Šobić, Hadži – beg Matija Šila, Ivo Novaković, Zef Debelja, Risto Damjanović, Dušan Brkanović, Stevo Novaković, Mustafa Hadži Jusuf, Gorgoli Jusuf,skoro svi predstavnici porodica Dabanović, Tomo Oraovac, Mitar Iličković, Ilija Stanišić, Matija Hila i Pal Fistan.
