Smanjenje plata i posebno gubitak novčanih doznaka doprinijeli su da se ekonomsko usporavanje iz Evrope prenese na nivo siromaštva u zemljama zapadnog Balkana, koje se od 2008. najviše povećalo u Crnoj Gori i Albaniji, ocijenio je MMF.
U izvještaju MMF-a pod nazivom Zapadni Balkan - 15 godina ekonomske tranzicije, navedeno je da su nakon raspada socijalističkog režima u ranim 1990-im, sukobi u regiji izazvali velike poremećaje, a dohodak po stanovniku je pao.
„Tempo oporavka bio je neujednačen u drugoj polovini 1990-ih, pa neke zemlje poput Bosne i Hercegovine i Hrvatske doživljavaju oštar zaokret u rastu, dok su drugi, poput Srbije i Albanije suočeni sa visokom volatilnošću rasta. Do kraja decenije, međutim, realni bruto domaći proizvod (BDP) po stanovniku u regiji oporavio se na nivoe prije 1990-ih, uprkos još jednoj recesiji na kraju vijeka, kada je proizvodnja u Albaniji, Crnoj Gori i Srbiji zabilježila pad veći od deset odsto u jednoj godini“, navodi se u izvještaju u koji je agencija Mina-business imala uvid.
Siromaštvo je, kako se dodaje, povećano od 2008. godine, iako sa značajnim odstupanjima u svim zemljama i u manjoj mjeri nego u novim zemljama članicama EU.
„Albanija i Crna Gora su vidjeli najoštriji rast siromaštva od pojave globalne finansijske krize, iako se siromaštvo u Srbiji takođe povećalo“, konstatovali su autori izvještaja.
U godinama koje su vodile do globalne finansijske krize, deficit tekućeg računa povećan je u prosjeku više od deset odsto BDP-a u regionu, a, kako je ocijenjeno, Crna Gora je pretrpjela jedan od najoštrijih propadanja tekućeg računa u svijetu.
„Dok se jednim dijelom to odrazilo na investicije, uglavnom je povećanje deficita pogodilo netrgovački sektor, gdje je prostor za rast produktivnosti manji. To pogoršava probleme konkurentnosti regije, što se odražava kroz relativno uske izvozne baze i istovremeno kroz zavisnost od uvoza“, smatraju u MMF-u.
Sklonost većine zemalja zapadnog Balkana prema fiksnim ili gotovo fiksnim valutnim kursevima otežalo je, kako je ocijenjeno, potrebno prilagođavanje izazovima konkurentnosti.
MMF podsjeća da je većina zemalja zapadnog Balkana počela privatizaciju kasnih 1990-ih i početkom 2000-ih, Bosna i Hercegovina, Srbija i Crna Gora su se pridružile tom procesu u kasnijim fazama.
„Takođe je bilo značajnih varijacija kroz sektore privatizacije u bankarstvu, telekomunikacijama i u nekim slučajevima energetski sektor uopšteno je krenuo naprijed, ali velika javna preduzeća u istorijski značajnim industrijama kao što su metalna, brodogradilišta, komunalne službe i željeznice - dokazali su da ih je posebno teško privatizovati“, navodi MMF.
Zastoj privatizacija, kako se navodi u Izvještaju, često odražava velika socijalna opozicija, visoki troškovi u kratkom roku i nekoliko ozbiljnih ponuđača.
„U Crnoj Gori, privatizovana preduzeća koja se bave proizvodnjom čelika i aluminijuma nastavila su da 'cijede' javne finansije“, konstatovali su u MMF-u.
U odnosu na prosjek EU, kako su dodali, nedostaci u svim zemljama zapadnog Balkana imaju tendenciju da budu već ističući značajne potrebe za strukturalnim reformama u gotovo svim oblastima.
„To važi i za Crnu Goru i Makedoniju, koje se mogu relativno dobro uporediti sa novim zemljama članicama EU“, smatraju u MMF-u.
MMF navodi da su veliki nedostaci širom regiona u institucijama, infrastrukturi, efikasnosti tržišta robe i razvoju finansijskog tržišta.
Procijenjeni nedostaci u poslovnoj sofisticiranosti i inovacijama su naročito veliki u poređenju sa EU, kako u odnosu na druge reformske oblasti i u suprotnosti sa generalno dobrim učinkom u odnosu na nove države članice.
Iz MMF-a podsjećaju da je većini ekonomija zapadnog Balkana nedostajala nezavisna monetarna politika, što nijesu mogle da koriste da bi podržale ekonomsku aktivnost tokom krize.
„Zemljama koje su jednostrano usvojile druge valute, kao što su Kosovo i Crna Gora, nedostajala je sposobnost da obezbijede potpunu likvidnost“, ocjenjuje MMF.
MMF podsjeća da su Hrvatska i Makedonija dijelom transformisale naslijeđene redistributivne penzione sisteme u selektivne kontributivne, gdje drugi stub sada zamjenjuje dio prvog stuba, dok treći stub koji se odnosi na dobrovoljno privatne penzije, funkcionišu u Hrvatskoj, Makedoniji, Crnoj Gori i Srbiji, ali igraju samo malu ulogu.
„Srbija i Crna Gora su umjesto da se fokusiraju na reforme postojećeg Pay as you go, odnosno sistema međugeneracijske solidarnosti, mijenjali formule za obračun penzija, postepeno povećavali starosnu granicu ili zatezali kriterijume za prijevremeni odlazak u penziju i smanjivali profesionalne i rodne privilegije. Međutim, ove reforme vjerovatno neće donijeti značajne uštede u kratkom roku i penzioni sistemi još nijesu održivi“, ocijenili su u MMF-u.
U MMF-u smatraju da je najveća greška ekonomskog modela zapadnog Balkana hronični problem nedovoljnog korišćenja ljudskih resursa, odnosno visoke nezaposlenosti, u čemu prednjači Bosna i Hercegovina.
U nekim državama zapadnog Balkana otpor privatnom vlasništvu značio je preživljavanje brojnih neefikasnih ili preduzeća u državnom vlasništvu koja su nastavila da opterećuju javne finansije i raspodjelu resursa.
“U cijeloj regiji pretjerana birokratija i korupcija i dalje opterećuju privredne aktivnosti. Važno je reći da je u većini zemalja zapadnog Balkana izostala široka politička podrška dalekosežnim reformama. Nameće se osjećaj da su reforme na zapadnom Balkanu ostvarile premalo, a da su od rasta koristi imali samo malobrojni“, konstatovao je MMF.
Iz MMF-a poručuju da bez hrabrog podsticaja na nove reforme, zemlje zapadnog Balkana ne mogu očekivati da će privući nova ulaganja, potrebna za finansiranje brzog i održivog rasta.
„Zato se izlažu riziku da će zapeti na nivoima dohotka manjim od trećine onog kod njihovih bogatijih evropskih susjeda“, navodi MMF.
Region, kako je navedeno, daleko zaostaje za novim državama članicama EU kada je riječ o strukturnom preobražaju, mada je proces pristupanja EU najjači katalizator reformi u novim članicama.
MMF smatra da je za trajni rast od ključne važnosti očuvanje makroekonomske stabilnosti.
„Potrebno je očuvati dosadašnja postignuća, recimo nisku inflaciju. Zemlje koje su suočene s visokim fiskalnim deficitima i javnim dugom moraju hitno rješavati ta pitanja“, upozorava MMF.
Svuda u regionu potrebna su ulaganja u sektorima izloženim uvoznoj konkurenciji kako bi se osnažio izvoz i smanjio visok trgovinski i deficit platnog bilansa.
MMF poručuje da bi se hitno trebalo pozabaviti visokim udjelom nenaplativih zajmova (NPL) kako bi ponovo porasla kreditna aktivnost, što bi olakšalo oporavak.
„Da bi se ovaj problem riješio, potrebno je raditi na više strana – uključujući bolju naplatu kolaterala, bolji okvir za održanje trajnosti poslovanja i vansudsko restrukturiranje i rješavanje uskih grla u preopterećenom sudskom sistemu“, kazali su iz MMF-a.
Od ključne važnosti je, smatra MMF, stvoriti okruženje koje će omogućiti razvoj nebankarskog finansiranja, što bi doprinijelo diversifikaciji izvora finansiranja.
„Tempo oporavka bio je neujednačen u drugoj polovini 1990-ih, pa neke zemlje poput Bosne i Hercegovine i Hrvatske doživljavaju oštar zaokret u rastu, dok su drugi, poput Srbije i Albanije suočeni sa visokom volatilnošću rasta. Do kraja decenije, međutim, realni bruto domaći proizvod (BDP) po stanovniku u regiji oporavio se na nivoe prije 1990-ih, uprkos još jednoj recesiji na kraju vijeka, kada je proizvodnja u Albaniji, Crnoj Gori i Srbiji zabilježila pad veći od deset odsto u jednoj godini“, navodi se u izvještaju u koji je agencija Mina-business imala uvid.
Siromaštvo je, kako se dodaje, povećano od 2008. godine, iako sa značajnim odstupanjima u svim zemljama i u manjoj mjeri nego u novim zemljama članicama EU.
„Albanija i Crna Gora su vidjeli najoštriji rast siromaštva od pojave globalne finansijske krize, iako se siromaštvo u Srbiji takođe povećalo“, konstatovali su autori izvještaja.
U godinama koje su vodile do globalne finansijske krize, deficit tekućeg računa povećan je u prosjeku više od deset odsto BDP-a u regionu, a, kako je ocijenjeno, Crna Gora je pretrpjela jedan od najoštrijih propadanja tekućeg računa u svijetu.
„Dok se jednim dijelom to odrazilo na investicije, uglavnom je povećanje deficita pogodilo netrgovački sektor, gdje je prostor za rast produktivnosti manji. To pogoršava probleme konkurentnosti regije, što se odražava kroz relativno uske izvozne baze i istovremeno kroz zavisnost od uvoza“, smatraju u MMF-u.
Sklonost većine zemalja zapadnog Balkana prema fiksnim ili gotovo fiksnim valutnim kursevima otežalo je, kako je ocijenjeno, potrebno prilagođavanje izazovima konkurentnosti.
MMF podsjeća da je većina zemalja zapadnog Balkana počela privatizaciju kasnih 1990-ih i početkom 2000-ih, Bosna i Hercegovina, Srbija i Crna Gora su se pridružile tom procesu u kasnijim fazama.
„Takođe je bilo značajnih varijacija kroz sektore privatizacije u bankarstvu, telekomunikacijama i u nekim slučajevima energetski sektor uopšteno je krenuo naprijed, ali velika javna preduzeća u istorijski značajnim industrijama kao što su metalna, brodogradilišta, komunalne službe i željeznice - dokazali su da ih je posebno teško privatizovati“, navodi MMF.
Zastoj privatizacija, kako se navodi u Izvještaju, često odražava velika socijalna opozicija, visoki troškovi u kratkom roku i nekoliko ozbiljnih ponuđača.
„U Crnoj Gori, privatizovana preduzeća koja se bave proizvodnjom čelika i aluminijuma nastavila su da 'cijede' javne finansije“, konstatovali su u MMF-u.
U odnosu na prosjek EU, kako su dodali, nedostaci u svim zemljama zapadnog Balkana imaju tendenciju da budu već ističući značajne potrebe za strukturalnim reformama u gotovo svim oblastima.
„To važi i za Crnu Goru i Makedoniju, koje se mogu relativno dobro uporediti sa novim zemljama članicama EU“, smatraju u MMF-u.
MMF navodi da su veliki nedostaci širom regiona u institucijama, infrastrukturi, efikasnosti tržišta robe i razvoju finansijskog tržišta.
Procijenjeni nedostaci u poslovnoj sofisticiranosti i inovacijama su naročito veliki u poređenju sa EU, kako u odnosu na druge reformske oblasti i u suprotnosti sa generalno dobrim učinkom u odnosu na nove države članice.
Iz MMF-a podsjećaju da je većini ekonomija zapadnog Balkana nedostajala nezavisna monetarna politika, što nijesu mogle da koriste da bi podržale ekonomsku aktivnost tokom krize.
„Zemljama koje su jednostrano usvojile druge valute, kao što su Kosovo i Crna Gora, nedostajala je sposobnost da obezbijede potpunu likvidnost“, ocjenjuje MMF.
MMF podsjeća da su Hrvatska i Makedonija dijelom transformisale naslijeđene redistributivne penzione sisteme u selektivne kontributivne, gdje drugi stub sada zamjenjuje dio prvog stuba, dok treći stub koji se odnosi na dobrovoljno privatne penzije, funkcionišu u Hrvatskoj, Makedoniji, Crnoj Gori i Srbiji, ali igraju samo malu ulogu.
„Srbija i Crna Gora su umjesto da se fokusiraju na reforme postojećeg Pay as you go, odnosno sistema međugeneracijske solidarnosti, mijenjali formule za obračun penzija, postepeno povećavali starosnu granicu ili zatezali kriterijume za prijevremeni odlazak u penziju i smanjivali profesionalne i rodne privilegije. Međutim, ove reforme vjerovatno neće donijeti značajne uštede u kratkom roku i penzioni sistemi još nijesu održivi“, ocijenili su u MMF-u.
U MMF-u smatraju da je najveća greška ekonomskog modela zapadnog Balkana hronični problem nedovoljnog korišćenja ljudskih resursa, odnosno visoke nezaposlenosti, u čemu prednjači Bosna i Hercegovina.
U nekim državama zapadnog Balkana otpor privatnom vlasništvu značio je preživljavanje brojnih neefikasnih ili preduzeća u državnom vlasništvu koja su nastavila da opterećuju javne finansije i raspodjelu resursa.
“U cijeloj regiji pretjerana birokratija i korupcija i dalje opterećuju privredne aktivnosti. Važno je reći da je u većini zemalja zapadnog Balkana izostala široka politička podrška dalekosežnim reformama. Nameće se osjećaj da su reforme na zapadnom Balkanu ostvarile premalo, a da su od rasta koristi imali samo malobrojni“, konstatovao je MMF.
Iz MMF-a poručuju da bez hrabrog podsticaja na nove reforme, zemlje zapadnog Balkana ne mogu očekivati da će privući nova ulaganja, potrebna za finansiranje brzog i održivog rasta.
„Zato se izlažu riziku da će zapeti na nivoima dohotka manjim od trećine onog kod njihovih bogatijih evropskih susjeda“, navodi MMF.
Region, kako je navedeno, daleko zaostaje za novim državama članicama EU kada je riječ o strukturnom preobražaju, mada je proces pristupanja EU najjači katalizator reformi u novim članicama.
MMF smatra da je za trajni rast od ključne važnosti očuvanje makroekonomske stabilnosti.
„Potrebno je očuvati dosadašnja postignuća, recimo nisku inflaciju. Zemlje koje su suočene s visokim fiskalnim deficitima i javnim dugom moraju hitno rješavati ta pitanja“, upozorava MMF.
Svuda u regionu potrebna su ulaganja u sektorima izloženim uvoznoj konkurenciji kako bi se osnažio izvoz i smanjio visok trgovinski i deficit platnog bilansa.
MMF poručuje da bi se hitno trebalo pozabaviti visokim udjelom nenaplativih zajmova (NPL) kako bi ponovo porasla kreditna aktivnost, što bi olakšalo oporavak.
„Da bi se ovaj problem riješio, potrebno je raditi na više strana – uključujući bolju naplatu kolaterala, bolji okvir za održanje trajnosti poslovanja i vansudsko restrukturiranje i rješavanje uskih grla u preopterećenom sudskom sistemu“, kazali su iz MMF-a.
Od ključne važnosti je, smatra MMF, stvoriti okruženje koje će omogućiti razvoj nebankarskog finansiranja, što bi doprinijelo diversifikaciji izvora finansiranja.