Crnogorski premijer Milo Đukanović okarakterisao je atentat članova Mlade Bosne 28. juna 1914. godine kao teroristički akt koji „Crna Gora nije podržala“. Poručio i da Crna Gora nije 1999. ponovila grešku iz 1914.
Na Svečanoj akademiji povodom 100 godina od početka Prvog svjetskog rata, održanoj u Crnogorskom narodnom pozorištu, Đukanović je rekao da je Crna Gora ulaskom u rat ostala vjerna svojim savezničkim obavezama, vođena principima odbrane slobode i nezavisnosti i nepovredivosti međunarodnog prava.
“Istorijska je činjenica da ona nije podržala teroristički akt koji je bio povod za rat. Niti je smatrala da se političkim ubistvima rješavaju problemi bilo kog naroda" rekao je Đukanović.
On je podsjetio da je cnogorska vojska ubrzo bila prinuđena da položi oružje, a kralj Nikola i tadašnja Vlada su napustili Crnu Goru a da su nakon oslobođenja, suočeni s neminovnošću stvaranja velike južnoslovenske države na Balkanu, u kojoj nije bilo mjesta za crnogorsku posebnost, vodili su tešku političku i diplomatsku borbu za pravo crnogorskog naroda da sam odluči o svojoj budućnosti.
"Svi su naravno znali da ni kralj, ni Vlada, ni narod nijesu bili protivnici ujedinjenja. "Smatrali su nepravdom da Crna Gora bude ukinuta kao država, da uđe u jugoslovensku državu na sraman način, bez uvažavanja njenog nacionalnog i državnog imena, i velikog istorijskog djela i nasljeđa” rekao je Đukanović.
Đukanović je tokom govora Podgoričku skupštinu okarakterisao kao državni prevrat.
"Nelegalnim odlukama nelegitimne Podgoričke skupštine, koja je suštinski bila instrument državnog prevrata u službi tuđih interesa, ugašena je crnogorska nezavisnost i dinastija, a jedna od država učesnica Prvog svjetskog rata, u koji je ušla kao saveznica Srbije, anektirana je i svedena na njen okrug. Takvim je ostala i u kasnijoj kraljevini. Ostaće upamćena u evropskoj i svjetskoj istoriji po paradoksu da je kao država pobjednica nestala sa geografske karte. Neki su to nazvali zločinom Mirovne konferencije, kao Amerikanac Vitni Voren. Sve je tada bilo uzalud, pa i naklonost predsjednika SAD Vudroa Vilsona" naveo je Đukanović.
On je kazao i da Crna Gora nije ponovila grešku da 1999. godine "vođena instiktom savezničke odgovornosti uđe u rat s međunarodnom zajednicom".
"U najtežim vremenima sankcija međunarodne zajednice odoljeli smo mogućnosti da održavamo nacionalnu ekonomiju uz pomoć donacije, prekidajući time i očekivanje da se odričemo svojih u korist tuđih političkih interesa. Nijesmo podlegli atmosferi netolerancije prema različitostima u vremenu nacionalnih i vjerskih sukoba svuda oko nas, već smo očuvali mir, zbrinuli izgnanike otkud god da su došli i time učvrstili temelje svoje multietničnosti i multikulturalnosti. Obnovili smo nezavisnost ne ugrožavajući stabilnost društva, ne raspirujući sukobe sa susjedima, i promovišući najviše evropske demokratske standarde. Jednom riječju, pokazali smo mudrost i odlučnost da definišemo i nepokolebljivo slijedimo nacionalne interese Crne Gore" rekao je Đukanović.