S početkom turističke sezone krenula dramatična kašnjenja vozova i u lokalnom saobraćaju.
Od osam vozova koji dnevno saobraćaju na relaciji Bar-Podgorica, u petak su samo dva krenula na vrijeme! Voz koji po redu vožnje iz Bara kreće u 14:05 kasnio je gotovo pedeset minuta u polasku, onaj koji je trebao da krene u 16:40 otisnuo se ka Podgorici u 18:12, a voz koji je trebao da krene u 18:00 krenuo je u 18:40... Ostali vozovi imali su nešto pristojnija kašnjenja u polasku.
Opisana situacija teško da bi mogla da se opiše kao incident. To je već izvjesno vrijeme akutno stanje putničkog saobraćaja crnogorske željeznice.Da ova kvalifikacija nije pretjerana, možda je dovoljna i samo jedna ilustracija: U 14:05 putnik na šalteru informacija na barskoj željezničkoj stanici pita da li voz za već postavljen voz za Podgoricu, kreće na vrijeme dobija pozitivan odgovor. Pet metara dalje, u tom istom trenutku kondukter putnike koji su već zauzeli mjesta u vozu obavještava da moraju da napuste vagone jer se mijenja kompozicija!
Sa šaltera informacija desetak minuta kasnije čuje se vapaj radnice: „Niko mi ništa ne govori, došla sam da radim, ja hoću da radim svoj posao!“
Do ne tako davno strani turisti doživljavali su putovanje crnogorskim vozovima kao svojevrsnu avanturu. Potpisnik ovih redova bio je više puta svjedok vriska kojim su turisti iz Zapadne Evrope reagovali nakon suočavanja sa fizičkim i „mirisnim“ stanjem vagona na udarnoj turističkoj relaciji crnogorske željeznice između Bara i Podgorice.
O poštovanju reda vožnje i epskim kašnjenjima u toj, „indijanskoj eri“ crnogorske željeznice mogla bi da se napiše podebela zbirka viceva ili, za ne koji imaju manje smisla za humor, knjiga žalosti.
Nakon ove faze, uslijedio je period naglog uspona u podizanju kvaliteta usluga i poštovanju reda vožnje. Počelo je sa rekonstrukcijom desetak putničkih vagona, nakon čega su konzumenti usluga crnogorske željeznice prvi put mogli da uživaju u klimatizovanim kupeima i bili pošteđeni horor scena u toaletima.
Malo kasnije na remont su otišli i ruski plavi vozovi, kupljeni prije više od tri decenije. Vratili su se sa novim sjedištima i prozorima koji su konačno mogli i da se zatvore. Na kraju ove „željezničke revolucije“ u Crnoj Gori dogodio se i svojevrsni civilizacijski potres izazvan kupovinom tri španska supermoderna brza voza.
Iz „indijanske“ crnogorska željeznica prešla je tako u svoju „japansku“ eru. Prije nekoliko mjeseci desilo se tako da je nedjeljno kašnjenje vozova u lokalnom saobraćaju bilo svedeno na samo par minuta! Ko je imao priliku da iz dana u dan putuje od Podgorice do Bara (45 km), za u prosjeku 2,5 sata, zna kakav je to bio šok za redovne korisnike usluga domaće željeznice.
Bajka je, nažalost, potrajala kratko i na šalterima informacija počeli su sve češće da bivaju manje obaviješteni (ili obavještavani), o tome zašto i koliko vozovi kasne. „Indijanija“ se vratila nekako baš s početkom turističke sezone...
Uz sve učestalija kašnjenja vozova u polasku, da ne govorimo o onim tokom putovanja, sliku ovog oblika "turističkog senzibiliteta" upotpunio je i odnos prema novim španskim vozovima plaćenim prije dvije godine 12 miliona eura. Ovih vozova ima, naime, na barskoj pruzi gotovo isključivo kada dolaze iz Nikšića (i u povratnoj relaciji).
Cijena povratne karte na gotovo desetak kilometara dužoj i turistički znatno neinteresantnijoj relaciji od Nikšića do Podgorice je 2,5, dok na relaciji Bar – Podgorica košta 4,80 eura. Tokom ovog ljeta prilično učestalih kišnih dana, strani turisti koji su se namjerili da, iz Bara ili Sutomora, prošetaju do Virpazara i Nacionalnog parka Skadarsko jezero, rijetko imaju priliku da ovu kratku destinaciju pređu vozom mlađim od 40 godina.
Na pruzi koja je rađena, prije svega da bi spojila danas u stečajnoj agoniji podgorički Kombinat aluminijuma i nikšićki Rudnik boksita, zato međutim „špartaju“ gotovo isključivo supermoderni španski vozovi. Više oštećenja koje su „španci“ na crnogorskim šinama pretrpjeli nakon kamenovanja od strane huligana na trasi od Nikšića ka Baru, nisu uticali na promjenu politike vezane za njihovo frekvantnije korišćenje na barskoj trasi pruge.
Turisti su, izgleda, opasniji za vozove od domaćih hligana...