Uprkos uvođenju skupih španskih vozova u redovan lokalni saobraćaj, renesansa crnogorske željeznice kao da je završena...
Na željezničkoj stanici u Nikšiću u srijedu su prodavane ručno ispisivane karte, i to samo na jednom šalteru, a na podgoričkoj stanici, istog dana, putnici koji su ušli u voz za Bar morali su naglavačke da istrčavaju iz vagona da ne bi otputovali za Nikšić... Bio je to dan „D“ za željeznički prevoz Crne Gore, baš onakav kakvi su do ne tako davno bili nedjelje i mjeseci za korisnike usluga ovog javnog preduzeća.
Nakon „japanske ere“ crnogorske željeznice, tokom koje su vozovi u lokalnom saobraćaju kasnili rijetko i malo, stvari kao da su počele da se vraćaju u stari ritam.
Iz Željezničkog prevoza Crne Gore nedavno su se pohvalili spektakularnim rezultatima istraživanja rađenog sredinom maja, u kojem je učestvovalo 500 putnika. Čak 94 odsto anketiranih tada su bili zadovoljni cijenom karata, komforom je bilo zadovoljno 87 odsto, higijenom vozova 90, odnosom željezničkog osoblja 88 odsto, a radom šalterskog osoblja 80 odsto ispitanih.
Primjedbi i sugestija 69 odsto anketiranih nije imalo. U srijedu predveče, međutim, u masi putnika na stanici u Nikšiću i Podgorici, bez dileme, nije bilo nijednog koji nije imao šta da zamjeri osoblju željeznice. Naročito na glavnoj podgoričkoj stanici na kojoj je putnicima za Bar na šalteru za informacije uredno saopštavano da nema nikakvih kašnjenja za voz koji po redu vožnje kreće u 16:50. Desetak minuta pred polazak voza putnici su čak sa razglasa informisani na kojem je peronu postavljena kompozicija a onda je nastao haos...
U trenutku kada je voz trebao da krene, u vagon su počeli da ulaze ljudi koji su čekali voz za Nikšić i da obavještavaju one koji su krenuli put Bara da brzo napuste vagone jer je promijenjen smjer vožnje! Na ulazima novog „španskog“ voza nastao je stampedo kojem je ritam davala promijenjena informacija sa razglasa o tome u kojem pravcu ide voz postavljen na prvom peronu.
Na šalteru za informacije, istom smirenošću kojom su putnici obevještavani da voz za Bar ne kasni i da je postavljen na prvom peronu, putnici namjernici obavještavani su da se „traži nešto“ što će krenuti ka Baru, bez nagovještavanja satnice u kojoj bi traženje moglo da se završi.
Oko 50 minuta kasnije, nađeno je „nešto“ i putnici su četiri decenije starim ruskim šinobusom otputovali za Bar. Po donedavno dva i po puta većoj cijeni od putnika koji se voze za Nikšić, trasom desetak kilometara dužom i pedesetak puta skupljim vozom...
Jer, novi vozovi kupljeni u Španiji za 12 miliona, uglavnom saobraćaju na relaciji Podgorica - Nikšić (na kojoj je cijena karte donedavno bila samo 1 euro), dok se „turistički manje atraktivna“ dionica Podgorica – Bar, pokriva starijim vozovima uz cijenu karte od 2,4 eura. Na osnovu ove informacija moglo bi se zaključiti da su u majskoj anketi o zadovoljstvu korisnika usluga Željezničkog prevoza rađena malo više učestvovali putnici na relaciji Podgorica – Nikšić, nego oni sa dionice Bar – Podgorica.
Kad smo već kod zadovoljstva putnika, u utorak 1. jula, dakle dan prije opisanog „dana D“, voz koji je za Bar po redu vožnje trebao da krene u 18:00 kasnio je oko 90 minuta...