Južnojadransko podmorje krije respektabilne količine prirodnog gasa, ali i nafte, a procjene su da se na nalazištima nalazi 200 milijardi kubnih metara, pišu Večernje novosti.
Profesor Mihailo Burić, ekspret za hidrologiju, povodom najnovijeg tendera za istraživanje velikog bogatstva u vodama podmorja Crne Gore na koji se javilo više renomiranih svjetskih naftnih kompanija, rekao je da su nalazišta potvrdila ranija istraživanja.
Ona su obavljana u više faza, a posebno između ranih 70-ih i 80-ih godina prošloga vijeka i potvrdila da su "identifikovani mnogobrojni naftno-gasni objekti".
Burić je kazao da se u podmorju mogu očekivati nalazišta "teška" oko 200 milijardi kubnih metara gasa.
"Svakako da gas prati i nafta, a što bi za Crnu Goru to značilo, suvišno je i napominjati", navodi se u tekstu.
Sve će se detaljnije znati kada budu postavljene bušotine. Proces je takav da su potrebna dodatna geofizička i geološka istraživanja i studije. Nakon toga slijedi postavljanje istražnih bušotina, koje će, ako se potvrdi da gasa i nafte ima u komercijalnim količinama, postati i eksploatacione.
U podmorju od Ulcinja do Bara i Budve 70-ih i 80-ih godina bile su postavljene četiri bušotine. Na tim lokacijama sada je zainteresovanim naftnim kompanijama ponuđeno 13 istražnih blokova na koje je "isjeckano" područje od albanske granice do Budve.
Tada je kotorski Jugopetrol zajedno sa američkim kompanijama postavio bušotine, tako što je sav rizik istraživanja snosio strani partner, a u slučaju da je uslijedila eksploatacija dobit bi se dijelila po pola. Nafta je pronađena na bušotini koja je bila označena kao Južni Jadran 3, ali je nije bilo u komercijalnim količinama.
Na tender koji je zatvoren 15. maja, za proizvodnju ugljovodonika, prijavila su se tri konzorcijuma, od po dvije kompanije.
Prvu ponudu su dostavile firme Marathon Oil Corporation iz Sjedinjenih Američkih Država (SAD) i OMV iz Austrije. Drugu ponudu su dostavile Eni iz Italije iz Novatek iz Rusije, a treću Energean Oil & Gas iz Grčke i Mediterranean Oil & Gas iz Velike Britanije.
Ona su obavljana u više faza, a posebno između ranih 70-ih i 80-ih godina prošloga vijeka i potvrdila da su "identifikovani mnogobrojni naftno-gasni objekti".
Burić je kazao da se u podmorju mogu očekivati nalazišta "teška" oko 200 milijardi kubnih metara gasa.
"Svakako da gas prati i nafta, a što bi za Crnu Goru to značilo, suvišno je i napominjati", navodi se u tekstu.
Sve će se detaljnije znati kada budu postavljene bušotine. Proces je takav da su potrebna dodatna geofizička i geološka istraživanja i studije. Nakon toga slijedi postavljanje istražnih bušotina, koje će, ako se potvrdi da gasa i nafte ima u komercijalnim količinama, postati i eksploatacione.
U podmorju od Ulcinja do Bara i Budve 70-ih i 80-ih godina bile su postavljene četiri bušotine. Na tim lokacijama sada je zainteresovanim naftnim kompanijama ponuđeno 13 istražnih blokova na koje je "isjeckano" područje od albanske granice do Budve.
Tada je kotorski Jugopetrol zajedno sa američkim kompanijama postavio bušotine, tako što je sav rizik istraživanja snosio strani partner, a u slučaju da je uslijedila eksploatacija dobit bi se dijelila po pola. Nafta je pronađena na bušotini koja je bila označena kao Južni Jadran 3, ali je nije bilo u komercijalnim količinama.
Na tender koji je zatvoren 15. maja, za proizvodnju ugljovodonika, prijavila su se tri konzorcijuma, od po dvije kompanije.
Prvu ponudu su dostavile firme Marathon Oil Corporation iz Sjedinjenih Američkih Država (SAD) i OMV iz Austrije. Drugu ponudu su dostavile Eni iz Italije iz Novatek iz Rusije, a treću Energean Oil & Gas iz Grčke i Mediterranean Oil & Gas iz Velike Britanije.