Objavljeni američki dokumenti i depeše diplomata rasvijetlili su metode SAD prilikom obaranja vlasti u Srbiji, pišu "Novosti."
Predsjednik SAD Bil Klinton preuzeo je na samitu Pakta za stabilnost Jugoistočne Evrope održanom jula 1999. godine u Sarajevu obavezu da sa 12 miliona dolara pomogne opozicioni pokret u Srbiji.
Taj iznos bio je namijenjen strankama, nevladinim organizacijama, sindikatima, studentskim udruženjima i nezavisnim medijima, kako bi se stvorilo jedinstvo u rušenju režima Slobodana Miloševića.
Da je tadašnja SRJ u drugoj polovini 1999. godine bila u fokusu američke spoljne politike svjedoče dokumenti koje je objavio Nacionalni arhiv SAD.
Riječ je o aktima koje je koristio Bil Klinton u vrijeme kada je bio predsjednik Amerike, kao i prepiska njegovih savjetnika i saradnika. U dokumentaciji koji su prvi put izašli na svjetlo dana nalazi se i zbirka depeša nazvanih "Krug oko Srbije", koje govore o mreži radio-predajnika raspoređenih u susjednim zemljama. Rad ovih medija Amerika je izdašno pomagala, kako bi se smanjio uticaj državnih medija u ratom rastrzanoj SR Jugoslaviji.
Riječ je o radijskim programima koji su se emitovali iz susjedstva na talasnim dužinama koje su omogućavale slušanje u Srbiji. Uglavnom je emitovan i preuziman program na srpskom jeziku "Glasa Amerike" i "Slobodne Evrope", kao i ostalih stranih i domaćih radio-stanica.
Među objavljenim dokumetnima je i elektronska prepiska Tine Kaidanov, koja je kasnije postala prvi američki ambasador u Prištini, i službenika Stejt dipartmenta Ričarda Holtcepla. Iz njihovih internih konsultacija nedvosmisleno se vidi plan djelovanja kakav je sproveden u mjesecima koji su uslijedili.
"Zajedno sa našim saveznicima, radićemo na jačanju režima oštrih sankcija usmjerenih ka Miloševiću i njegovim saradnicima, koji će do kraja da iscrpu srpsku ekonomiju. Cilj nam je ohrabrivanje opozicije da se ujedini i fokusiranje na demokratsku transformaciju, kao i jačanje napora da do srpske javnosti dopremo informacijama uz pomoć "Prstena oko Srbije" - kaže se u depeši američkih diplomata.
Pomažući antirežimske snage američke diplomate pažljivo su pravile balans između iznosa novca kojim je podržavana opozicija u Srbiji i efekta koji je postizan. U više izvještaja navodi se da je mnogo važnije isticanje rezultata u borbi protiv Miloševića nego iznosa finansijske pomoći. O tome Tina Kaidanov izvještava Vašington:
"Razumijem vaše brige oko Kongresa, iako mislim da je važno da pokažemo da pratimo predsjednikovu javno preuzetu obavezu. To je posebno važno onima u Kongresu koji brinu o demokratskim naporima. Dejvid (Halperejn, u to vrijeme zvanični pisac govora Bila Klintona. prim. aut.) neka odluči kako će izbalansirati dvije strane medalje u govoru. Provjeravam podatke o sumi potrošenoj na demokratizaciju Srbije. Sumnjam da postoji, ali možda je moguće. Sigurno ćemo reći da naši saveznici, kao i mi, snažno podržavaju demokratsku opoziciju u Srbiji, i izjavama i sredstvima".
Iz objavljenih depeša vidi se da je u projektu „Prsten oko Srbije", čiji je cilj bio proboj objektivnih informacija i izvještaja o situaciji u Srbiji, učestvovala i - Hrvatska. O tome svjedoče izvještaji američkih diplomata koji su aprila 1999. godine uspostavili kontakt sa zamjenikom ministra za telekomunikacije u Vladi Hrvatske Dominikom Filipovićem. Tom prilikom je dogovoreno da HRT ustupi Amerikancima svoj predajnik Kula u Belju u Slavoniji za emitovanje programa usmjerenih na Miloševića i režim u Beogradu.
Jedan od zadataka medijskog prstena koji je Srbiji nabacila Klintonova administracija bio je da informiše i iznosi dokaze o zločinima srpskih snaga na Kosovu i Metohiji. U vrijeme najžešćih napada na srpski narod na KiM, kada su poslije povlačenja vojske i policije rijetki Srbi ostavljeni na milost i nemilost albanskim teroristima, Amerikanci nisu krili zadovoljstvo zbog „stabilizacije prilika u pokrajini". Na to u pismu senatoru Karlu Levinu ukazuje Mona Sutfen, visoki zvaničnik Bijele kuće, koja i danas službuje u Obaminoj administraciji.
"Ostaje još dosta toga da se uradi. Stejt dipartment je ažurirao publikaciju „Brisanje istorije" o etničkom čišćenju na Kosovu i ona može da se distribuira za srpsku publiku. Ali nedavna epizoda javnog neslaganja sa njegovim navodima ukazuju da su mnogi srpski građani polako upali u stege samodestruktivne Miloševićeve politike", kaže se u pismu Sutfenove.
Američka vlada u periodu poslije bombardovanja aktivno je pomagala i medije na Kosovu i Metohiji, posebno Radio-televiziju Kosovo (RTK). U jednoj od depeša poslatoj iz misije SAD u Prištini izaražava se zabrinutost zbog mogućnosti da RTK ostane bez finanasija. Za razliku od ostalih privatnih televizija u pokrajini, prema ocijeni pisaca američkih izvještaja, RTK je bila jedina značajna medijska kuća. Ona je jedina na Kosovu mogla da radi po zapadnim metodama, ali i da obezbjedi emitovanje programa na jezicima manjina.
"Prsten oko Srbije" dio Klintonove dokumentacije samo je mali dio objavljene građe američke administracije iz tog perioda. U istom setu su bilješke njegovih savjetnika i drugi akti. Biće objavljeni i zapisi savjetnika Majkla Voldmana koji je pisao govore Klintonu i savjetnika za domaću politiku Ajra Magazinera.
Riječ je o drugom setu dokumenata koji se kontinuirano objavljuju od februara. To je dio od gotovo 30.000 stranica prikupljenih dokumenata, koji će biti objavljeni u narednom periodu. Do sada je objavljeno oko 8.000 stranica Klintonove dokumentacije, koja je sastavni dio predsjedničke biblioteke u Litl Roku, u Arkanzasu.
(MONDO)