Kako izgleda kada Amerikanci probaju da budu Spartanci opisao je Beograđanin Andrija Sekulić, učesnik Spartanske trke u Njujorku.
Bitka kod Termopila, koja nam je prva asocijacija na Spartance, odigrala se 480. Uprkos tome što je Njujork dobio status grada više od hiljadu godina nakon toga, tačnije 1653, u ovom američkom gradu se održava Spartanska trka.
Brojni su mladi Amerikanci znatiželjni da se oprobaju u spartanskom načinu života. Mnogi ne znaju šta ih čeka na stazi adaptiranog skijališta (Tuxedo Ridge Ski center), ali se niko ne pokaje što se prijavio i svi nose lijepe utiske.
Iako čak 35 odsto učesnika čine djevojke, poligon nije nimalo naivan. Staza sa usponom, a zatim šumovit teren samo su uvod u prepreke koje očekuju "Spartance".
Počinje se preskakanjem i provlačenjem ispod drvenih zidova visine oko dva metra i provlačenjem kroz automobilske gume koje vise sa metalnih šipki. Nakon toga dolazi na red dizanje i spuštanje kamenja pomoću kotura, pa puzanje kroz šiblje kroz tunel dužine oko 25 metra i visine oko pola metra.
Posle toga slijedi penjanje uz i niz lestve od kanapa, šetnja preko vrlo uske grede koja ide u cik-cak lijevo-desno, nošenje automobilske gume kroz šipražje oko dva minuta. Zatim slijedi nošenje kante od oko 30 kilograma kamenja uzbrdo oko 50 metara i ponovo nizbrdo, pa vuča sanki natovarenih kamenjem u dužini od oko 80 metara, koja se završava sa oko 15 metara hoda po gorućem uglju.
Potom ide preskakanje zida visokog oko 2,5 metara, pa bacanje koplja u metu od sijena, prelazak zida visine oko 10 metara hvatanjem za izbočine na zidu, pa penjanje uz jako klizav kosi zid pomoću kanapa.
Onda slijedi najteži dio - puzanje uzbrdo u blatu ispod bodljikave žice pod uglom od oko 45 stepeni u dužini od oko 60 metara. Mislili ste da je tu kraj?! Nije! Onda se to ponavlja, samo nizbrdo i ne kroz blato, nego kroz led.
"Nakon svega toga dočekaće vas četvorica momaka sa motkama, koji pokušavaju da vas spriječe da pređete ciljnu liniju. Ako i njih savladate čekaju vas besplatne banane, pivo, voda i pregled rana", prenio nam je utiske sa njujorške trke 26-godišnji Andrija Sekulić, programer iz Beograda.
"Samo ljudi natprosječne fizičke spreme su mogli bez poteškoća da prođu cijelu stazu. Bilo je naporno i predviđeno za šalu, bez obzira što su se prijavili ljudi najrazličitije životne dobi i fizičke spreme, neki sa idejom da prođu stazu bez vremenskog pritiska, drugi u želji da se takmiče i postignu najbolje moguće vrijeme", ističe Andrija i dodaje da je mnogo ljudi završilo trku preskačući prepreke ili odustajući.
"Ukoliko neko nije uspio da pređe određenu prepreku, kazna je bila 30 sklekova, isto toliko trebalo je da uradi onaj ko je htio da odustane. Konkretno ja sam u dva navrata morao da radim po 30 sklekova, jer nisam uspio da pređem dvije prepreke, gredu i bacanje koplja. Naravno , bilo je i međusobnog pomaganja dok smo puzali kroz blato, jer je žica bila preniska".
(A. P. - MONDO)