Pobjednici u Kabulu biće oni koji imaju koristi od preuzimanja vlasti od strane talibana. Oni će takođe biti oni koji imaju koristi ili navijaju jer SAD izgledaju ponižene.
Među tim "dobitnicima" su Katar, Rusija, Kina, Pakistan, Turska i Iran. To se može vidjeti na različite načine. Većina ovih zemalja ugostila je Talibane ili ih prećutno podržala. Drugi, poput Turske, nastojali su da imaju ulogu u post-američkom Avganistanu, prenosi Džeruzalem post.
Iranski mediji puni su priča koje tvrde da talibani neće izvoziti ekstremizam niti prijetiti bilo kome i da je Iran uvijek pomagao avganistanskom narodu. Iranski zvaničnik Ali Šamkani, na primjer, dao je pozitivne izjave o ulozi Irana u Avganistanu.
U međuvremenu, katarska Al Džazira bila je tu da prikaže talibane koji preuzimaju predsjedničku palatu u Kabulu. Izgleda da je Katar unaprijed znao za planove talibana jer je Doha godinama bila domaćin talibanima.
Katar ima veliku američku vojnu bazu, ali je uvijek podržavao vjerske ekstremiste, uključujući Hamas i Muslimansko bratstvo, a Talibanima je pružao tretman važnih gostiju. Ovo je veliki dobitak za Katar i on će ga iskoristiti za polugu širom Bliskog istoka.
Dok Katar i Turska imaju koristi zbog svojih veza sa islamističkim grupama i uopšte podrške ekstremnim desničarskim islamskim pokretima, Iranu koristi to što vidi kako SAD napuštaju svoje uporište. Iran takođe želi da SAD napuste Irak i iskoristiće avganistanski haos da ih natjera da napuste Irak. Turska će raditi sa Rusijom i Iranom u Siriji na pokušaju da natjeraju SAD da odu. Sve ove zemlje slažu se da žele da Amerika ode iz regiona.
I Rusija i Kina su ugostile talibanske delegacije poslednjih godina i mjeseci. Žele imati otvorene kanale za talibane i razmišljaju o tome da ih priznaju kao novu vladu. Ovo je važno u Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih nacija. Uz podršku Rusije i Kine, talibani mogu dobiti međunarodnu moć koja im je potrebna i na kraju steći šire priznanje.
Sastanci između talibanskih zvaničnika i ruskih izaslanika ove nedjelje, o kojima je izvještavano, važni su.
„Ruski ambasador u Avganistanu Dmitrij Žirnov sastaće se u utorak sa koordinatorom rukovodstva talibanskog pokreta [zabranjenim u Rusiji] kako bi razgovarali o obezbjeđivanju bezbjednosti ruske ambasade, rekao je u intervjuu izaslanik predsjednika Rusije u Avganistanu Zamir Kabulov", izvijestila je ruska novinska agencija TASS.
"Naš ambasador je u kontaktu sa predstavnicima talibanskog rukovodstva", rekao je on. „Sjutra će se, kako mi je rekao prije samo 10 minuta, sastati sa koordinatorom iz talibanskog rukovodstva radi stvaranja bezbjednosti, uključujući i našu ambasadu.
Ruski ambasador razgovaraće sa predstavnikom talibana o detaljima spoljne zaštite diplomatske misije Ruske Federacije, rekao je Kabulov.
To znači da bi Rusija mogla razmotriti priznavanje talibana u budućnosti. Rusija bi mogla im da vjetar u leđa.
Ali Rusija ima svoju istoriju u Avganistanu. Primijećeno je da je avganistanska vlada koju podržavaju SAD brzo pala. Rusija želi da obezbijedi i centralnu Aziju, uključujući i njen južni bok.
To znači da se haos u Avganistanu ne smije širiti. Želeće da sarađuje sa Kinom, Pakistanom, Turskom i Iranom kako bi se osiguralo da su talibani obuzdani i da na stabilan način dođu na vlast.
Sve ove zemlje imaju zajedničke interese. Žele da SAD napuste region. Žele da Amerika bude ponižena. Takođe žele da razmijene energiju i mineralne resurse koji mogu da protiču kroz Avganistan. Ovo je njihov poziv da pomognu da se ubrza pad Sjedinjenih Država i Zapada.
Ove zemlje imaju različite ideološke agende. Turska, Pakistan i Katar imaju krajnje desničarski islamski pogled na svijet. Željeli su da rade sa Malezijom, pa čak i Iranom na novim konceptima u vezi sa islamskim sistemom trgovine ili televizijskim programima kako bi se suočili sa "islamofobijom".
Turska i Katar čine osovinu koja podržava Muslimansko bratstvo i kao takvi su navijali u Siriji i Pojasu Gaze u vezi sa preuzimanjem talibana. Kina i Rusija imaju druge ideje o tome kako bi im to moglo koristiti na svjetskoj sceni.
Za sada, debakl u Avganistanu predstavlja veliki zastoj za SAD na globalnom nivou u pogledu imidža i percepcije da su sistemi koje podržavaju SAD skloni da budu slabi i privremeni kao i trava koja ozeleni u proljeće i uvene na jesen.