Kanađani danas na prijevremenim parlamentarnim izborima odlučuju da li će i treći put u pet godina dati povjerenje Konzervativcima
Prvi put se može dogoditi da jedna od dvije najjače partije od osnivanja Kanade (1867) - Liberalna stranka, izgubi ne samo izbore nego i status glavne parlamentarne opozicione stranke.
Od 34 miliona stanovnika Kanade, pravo glasa ima 24 miliona državljana koji će na više od 60.000 izbornih mjesta od Atlantika, do Pacifika i od Polarnog kruga, do južne granice sa SAD, izabrati 308 poslanika Donjeg doma Parlamenta u Otavi.
Izbore su krajem marta izazvale tri opozicione partije (Liberalna, Nova demokratska partija i Kvebečki blok) odbivši da podrže predlog budžeta i izglasavši potom nepovjerenje manjinskoj konzervativnoj vladi premijera Stivena Harpera.
Glasanje o nepovjerenju uslijedilo je posle "presude" parlamentarnog komiteta, prve te vrste u kanadskoj istoriji, da Vlada nije poštovala Parlament sakrivši podatke o nekim važnim državnim programima i nabavkama.
Dok su konzervativci i na kraju 40-dnevne kampanje zadržali najveće izglede da postignu pobjednički het-trik, protekle sedmice u anketama javnog mnjenja neočekivano je na drugu poziciju izbila Nova demokratska partija (NDP), a njen lider Džek Lejton u liderskoj trci prestigao čak i premijera Harpera.
Novim demokratama je to uspjelo prije svega zahvaljujući potencijalnim glasovima u Kvebeku gdje je, po anketama, očekivana podrška Kvebečkom (separatističkom) bloku opala na samo sedam do osam procenata.
Iako su vladali ili vladaju u nekim provincijama (Ontario, Britanska Kolumbija, Manitoba i druge), posle pobjeda na provincijskim izborima, Nove demokrate nikada nisu bile blizu druge pozicije, a kamoli pobjede na federalnim izborima.
Po anketama uoči ovog vikenda, podrška konzervativcima je manja od 40 odsto, Nove demokrate zaostaju pet do osam odsto, dok Liberali prelaze tek 20.
Ako birači tako i glasaju, to bi značilo pomjeranje znatnog dijela biračkog tijela ulijevo, većinom na uštrb liberalnog centra.
Iako su podršku lideru liberala Majku Ignjatijevu dali bivši dugogodišnji (1993-2003) premijer Žan Kretjen i njegov kratkotrajni (2003-2006) naslednik Pol Martin koji su vladali kada su liberali imali apsolutnu većinu, nema nade da ta dugo moćna partija sada povrati staru slavu.
Kanadski izborni sistem, međutim, nije proporcionalan, i ne samo podaci iz anketa, već ni konačni procenti glasova za neku partiju, ne znače srazmeran broj poslanika u Parlamentu.
Na primjer, kandidati Zelene stranke su na izborima 2008. dobili skoro milion (930.000) glasova, ali Zeleni nisu ni tada, niti bilo kada, imali nijednog poslanika jer nikad nisu pobijedili ni u jednoj izbornoj jedinici.
U trenutku raspuštanja Parlamenta, od 308 poslanika Konzervativna partija imala je 143, Liberalna 77, Kvebečki blok 47, Nova demokratska partija 36, dok su dva poslanika bila nezavisna, a tri mjesta upražnjena.
Kako ni posle izbora 2. maja nije izvjesno formiranje stabilne -vjerovatno konzervativne - manjinske vlade zbog odbijanja opozicije da joj pruži podršku, nije isključena neka opoziciona postizborna koalicija, ali sve će zavisiti od konačnih izbornih rezultata.
(Beta)