Pola vijeka kasnije, slika se promijenila: uspostavljeno je punopravno zakonodavno tijelo koje može da donosi ili odbacuje zakone, ili blokira cjelokupan budžet EU.
Parlament EU proslavlja 50. godina, ali uz zahtjeve za njegovu transformaciju i postavljanje pitanja o troškovima njegovog održavanja, njegovim slabostima i nemogućnosti da se odbrani od pritisaka raznih lobija, kao i o njegovoj kompetenciji na kontinentu gdje je u porastu sumnja u evropske tekovine.
Parlament, koji ima 785 članova, jedno je od najvećih tijela te vrste na svijetu i jedini multinacionalni parlament u kome sjede direktno izabrani poslanici.
"To je ogroman parlament. Trebalo bi da odete u Kinu da biste vidjeli nešto slično. Uprkos povremenoj neefikasnosti, mislim da je to veoma profesionalan i uticajan parlament", rekla je politička analitičarka Centra za evropsku politiku Sara Hageman.
Trenutno EU ima 27 zemalja članica, što utiče na povećanje moći evropskog parlamenta.
Poslanici usvajaju zakone za industriju vrijednu milijarde dolara, od telekomunikacija do energetike. To, takođe, čini da su članovi parlamenta pod velikim pritiskom predstavnika industrije.
Uticaj parlamenta na budžetska pitanja porastao je od 1070-ih, a njegov puni legitimitet je uspostavljen 1979. kada je postao jedino direktno izabrano tijelo EU.
Već sljedeće godine, parlament će imati jednaka zakonodavna ovlašćenja kao države članice i njihovi parlamenti u svim političkim oblastima, propisanim ugovorom EU.
To je probudilo sumnje da li će različite grupe poslanika, od onih sa krajnje ljevice do onih sa krajnje desnice, moći da odgovore tom zadatku.
Ono što će biti ključno za evropske poslanike u ispunjavanju njihovih dužnosti jeste javna podrška, naročito kada se radi o pitanjima pravosuđa i unutrašnjih poslova. Parlament EU do sada nije uspio da animira za glasanje većinu birača: samo 45 odsto građana EU učestvovalo je na izborima 2004.
Perspektive evropskog parlamenta su, bez sumnje, zamagljene i raspravom oko troškova poslanika, koji su razapeti između Strazbura, gdje se jednom mjesečno održavaju četvorodnevne plenarne sjednice i sjedišta EU u Briselu.
Ta rascjepljenost parlamenta na dva mesta udaljena 500 kilometara rezultat je francuskog insistiranja da bude domaćin sjednica tog tijela EU, a poreznike košta više od 200 miliona evra godišnje.
Takođe, Strazbur je često viđen kao izolovani centar, udaljen od svakodnevnih problema birača.
Predstavnik Danske Jens-Peter Bonde, jedan od poslanika sa najdužim stažem, rekao je da je parlament postao suviše moćan da bi mogao da bude kontrolisan.
"Mi imamo stvaran uticaj. U svakodnevnim stvarima, mi često donosimo bitne odluke za život građana, više nego što to čine njihovi nacionalni parlamenti, jer većina zakona iz nacionalnih parlamenata dolazi kod nas", rekao je Bonde.
(Beta)