Sigurno vam se bezbroj puta dogodilo - neizdrživo vam se ide u toalet kojeg nema u blizini i vi počinjete da cupkate, zviždite…
Kada nam je bešika puna osjećamo se neprijatno i hitno želimo da je ispraznimo. Međutim, nismo uvijek u situaciji da to i učinimo.
Sukob između te potrebe, koji mozak registruje kao želju za određenom akcijom, i saznanje da nam okolnosti ne idu na ruku i da ne možemo ništa da učinimo, prouzrokuje niz različitih ritmičkih pokreta.
U takvim situacijama počinjemo da igramo, cupkamo, pjevušimo, zviždućemo, prebacujemo se sa noge na nogu... često i nesvjesno.
Međutim, takvim ponašanjem nećemo sebi olakšati - smirenost i hladnokrvnost, bi nam zapravo pomogli da izdržimo dok ne stignemo do najbližeg toaleta.
(MONDO)