Jedna rimska bolnica počela je ove nedelje liječenje zavisnika od interneta, poremećaja koji pogađa sve veći broj mladih.
"Ova vrsta zavisnosti postaje sve veći problem i prema nekim istraživanjima pogađa čak 40 odsto korisnika interneta", rekao je Frans presu psihijatar Federiko Tonioni, koji je na čelu ljekarskog tima za liječenje zavisnika od interneta u bolnici "Đemeli".
Nesanica, smetnje u shvatanju vremena i prostora, problemi u komunikaciji sa okolinom, anksioznost i depresija u trenutku kada zavisnik nije pred ekranom - neki su od simptoma zavisnosti od interneta.
Ovu patološku pojavu je prvi put registrovao američki psihijatar Ivan Goldberg, a simptomi su joj slični zavisnosti od droge ili alkohola.
"Sve svoje vrijeme provodim na internetu, prekidam samo kada jedem ili spavam", izjavio je 25-godišnji Marko, jedan od prvih pacijenata koji se prijavio za lečenje na rimskoj klinici.
"Ta zavisnost se polako razvijala, a ja sam sve više i više vremena posvećivao fejsbuku, četovanju i video igricama sve dok to nije postalo moja jedina zanimacija", ispričao je Marko koji je zbog svog problema napustio studije ekonomije.
Pomisao da se vrati ranijem načinu života kada je išao na fakultet i u slobodno vrijeme igrao fudbal sa drugarima, kod Marka izaziva nervozu. Problem u glavi mu stvara i sama činjenica da mora da ostavi kompjuter dok je na seansi kod doktora Tonionija.
"Ja sam zavisnik od (kompjuterskog) ekrana, željela bih da potražim pomoć ali ne uspijevam u tome", napisala je korisnica interneta pod pseudonimom Inkognita na forumu posvećenom zavisnosti od kompjutera koji je pokrenuo jedan psiholog.
Ona se žali da "više ne zna kako izgleda normalan život" jer je to za nju sada samo "ona i njen kompjuter u mračnoj i hladnoj sobi".
Terapija koju predlaže doktor Tonioni je jedinstvena u Italiji i sastoji se iz više etapa. U prvo vrijeme, psihijatar pokušava da otkrije da li je pacijentova zavisnost od interneta povezana sa nekom latentnim psihijatrijskim poremećajem koji bi iziskivao prepisivanje
lijekova.
"Emocionalni kontakt sa drugim pacijentima je presudan u ovoj vrsti terapije. Takav kontakt omogućava da pacijenti ponovo nauče da komuniciraju. Internet je virtualan svijet pun senzacija, ali siromašan emocijama", kaže doktor Tonioni.
"Internet vam pruža iluziju da kontrolišete druge i sliku koju drugi imaju o vama, a pritom jezik tijela ne može da vas izda", dodaje Tonioni.
Zavisnost od interneta pogađa najviše osobe od 14 do 40 godina.
"Najmlađi, koji su odrasli uz internet, razvili su nove oblike razmišljanja i shvatanja realnosti. Za mnoge od njih zavisnost od interneta je neshvatljiva mogućnost jer oni smatraju normalnim što sve svoje vrijeme provode pred kompjuterskim ekranom", upozorio je doktor Tonioni.
(Beta)