U junu 1962. godine tri zatvorenika iskrala su se kroz rupu koju su iskopala kroz zidine zatvora Alkatraz u San Francisku. Vlast tvrdi da su se udavili kako bi očuvala mit o zatvoru iz kojeg niko nije pobjegao. Da li je tako i bilo?
Robijaši su se u bjekstvu popeli na krov zatvora, a da bi prikrili bjekstvo, na krevetima su ostavili lutke koje su sami napravili od kartona i kose ukradene od zatvorskog frizera.
Braća Džon i Klarens Englin i njihov ortak Frenk Moris sklepali su vesla i splav od ukradenih kabanica i otisnuli se u nemirne vode zaliva u San Francisku.
Alkatraz je bio zatvor na ostrvu u tom zalivu, odaljen 2,4 kilometra od obale.
Dummy head used by John Anglin to fool prison guards, Alcatraz. 1962 pic.twitter.com/XjtVWcsGpj
— History In Pictures (@JustHistoryPics) July 14, 2015Uprava zatvora je decenijama tvrdila da su se bjegunci udavili ne bili očuvala mit o savršeno čuvanom zatvoru iz kojeg niko nije pobjegao.
Sada, međutim, više od 50 godina kasnije, otkriveni su novi dokazi koje je predstavila porodica Englin, koja sarađuje s vlastima prvi put u poslednjih pola vijeka.
Familija tvrdi da braća nisu samo preživjela bjekstvo, nego su sigurno bili živi i zdravi bar do sredine 1970-tih godina, a možda su živi i danas.
Dokazi, koje su predočili nećaci braće Englin, Dejvid (48) i Ken Vajdner (54), objavljeni su sinoć u televizijskoj emisiji na kanalu "Histori".
Ti dokazi vaskrsli mrtav slučaj, pa se istražitelji namjeravaju da krenu u Južnu Ameriku u potragu za najčuvenijim američkim bjeguncima.
"Ovo je apsolutno najbolji opipljivi trag koji smo dobili još od bjekstva", kaže penzioner Art Roderik, koji je čitavih 20 godina vodio istragu o bjekstvu iz Alkatraza.
Porodica Englin je čuvala dokaze godinama jer ju je, tvrdi, FBI godinama špijunirao i maltretirao.
Na objavljivanje dokaza nagnala ih je želja da slučaj bude riješen za života Meri Englin Vajdner, Dejvidove i Kenove majke i sestre bjegunaca, kao i hvalisanje zatvorskih vlasti da iz Alkatraza niko nikada nije pobjegao.
"Zatvorskim vlastima na pamet im nije palo ni da kažu 'pa, možda su bjegunci uspjeli'. E, to me motivisalo da im dokažem kako griješe", kaže Dejvid Vajdner.
Prvo su počele da stižu božićne čestitke, potpisane imenima Klarensa i Džona Englina, koje je dobijala majka bjegunaca tri godine posle spektakularnog bjekstva. Čestitke su stizale bez poštanske markice.
U emisiji prikazanoj na "Historiju", nećaci pokazuju čestitke i druge dokaze Roderiku, koji je u penziji od 2008. godine ali i dalje ne odustaje od tog slučaja, kojem je posvetio čitav život i karijeru.
Iako se rukopis na čestitkama uklapa sa rukopisom bjegunaca, istražitelji nisu mogli da odrede tačan datum slanja čestitki.
Nećaci bjegunaca su zatim na sto bacili novi adut - fotografiju koja bi mogla da bude dokaz da su braća Englin bila živa 1970-tih. Fotografija je Roderiku širom otvorila oči.
"Kada radite na ovakvim slučajevima, obuzme vas poseban osjećaj kada kockice počnu da se slažu. Upravo me taj osjećaj sada obuzima", rekao je Roderik pošto je vidio fotografije.
Sledeći značajan dokaz bio je sahranjen dva metra ispod zemlje.
Porodica je konačno dozvolila istražiteljima da otkopaju ostatke trećeg brata Englin, Alfreda, koji je poginuo od strujnog udara dok je bježao iz zatvora u Alabami.
Istražiteljima je bio potreban DNK, jer su posle bjekstva, 1963. godine, pronađene ljudske kosti na obali, sjeverno od San Franciska. Vlasti su od tada tvrdile da je moguće da su to kosti bjegunaca.
Pokazalo se, međutim, da se profil DNK ne poklapa sa profilom Englinovih, što je još jedna potvrda tvrdnje te porodice da su bjegunci možda živi. Ipak, i dalje je moguće da su to kosti trećeg bjegunca, Morisa, koji, opet, nema živih rođaka čiji bi DNK mogao da se koristi za testiranje.
Dejvid Vajdner kaže da je radi na knjizi u kojoj će biti objavljeno još dokaza koji nisu prikazani u televizijskoj emisiji.
Gost iznenađenja biće šef mafije u Bostonu Vajti Bulger, koji je buduće bjegunce upoznao u Alkatrazu.
Bulger je 2014. godine u pismu Kenu Vajdneru napisao da je on uputio Džona i Klarensa kako da se nose sa morskim strujama u zalivu San Franciska i bjeguncima pružio ključne savjete kako da se ponašaju u bjekstvu.
"On ih je naučio da moraš presjeći sve veze kada nestaneš. Napisao mi je 'to je greška koju sam načinio, a braća su nesumnjivo radila tačno ono što sam im rekao'", kaže Ken.
Nećaci bjegunaca nadaju se da će biti napisana nova istorija Alkatraza koja će potvrditi da su njihovi ujaci jedini kojima je uspjelo da pobjegnu iz zatvora na ostrvu, od ukupno 36 "bjegunaca u pokušaju".
Penzioner Roderik odlučio je da ide do kraja, pa je na osnovu novih dokaza zakazao 10 novih razgovora o bjekstvu, a sa policijom pregovara o istrazi u Brazilu, jer je moguće da su braća Englin tamo završila.
Ako su bjegunci i danas živi, oni su duboko zagazili u devetu deceniju života, a moguće je da zbog zakonskih začkoljica i ne mogu biti izručeni u SAD.
Uporni Roderik bi, ipak, htio da sjedne sa njima i porazgovara o tome kako im je uspjelo da pobjegnu.
Ako su, međutim, mrtvi i njihovi posmrtni ostaci mogu biti pronađeni, Ken i Dejvid bi htjeli da ih sahrane u porodičnoj grobnici u Raskinu, Florida.
"Spremićemo im mjesto", kaže Dejvid.