Svaki narod ima svoje tradicionalne poslastice . Ali zašto toliko volimo saltkiše i kakva je njihova funkcija?
Prema slatkišima su "slabi" i djeca i odrasli. Svaki narod ima svoje tradicionalne poslastice koje ritualno sprema i služi za posebne prilike. Ali zašto toliko volimo saltkiše i kakva je njihova funkcija?
"Ljudi su već jako rano počeli u ishrani da koriste slatkiše koje im je nudila priroda, a prije svega med i guste sokove od različitih plodova“, kaže za "Dojče vele" (Deutsche Welle) stručnjak za ishranu Anete Švertman.
Ona dodaje da slatkiši u hrani prenose važnu poruku organizmu. Tijelo se raduje poruci koja glasi: ovdje ima grožđanog šecera.
"Grožđani šećer kada se jede u formi bombone ima sladak ukus. Ako se grožđani šećer unosi u organizam u formi skroba on onda nema sladak ukus. Znači našem tijelu je potreban grožđani šećer iz kojeg se dobija energija“, kaže Švertman.
Na primer, u formi skroba, grožđani šećer se nalazi u hlebu, prinču, musliju... objašnjava stručnjak za ishranu Anete Švertman. Naš organizam iz skroba varenjem izdvaja grožđani šečer. Taj proces traje dugo i za to vrijeme mi nemamo osjećaj gladi. Šta se dešava onda kada je određenim djelovima tijela hitno potrebna energija?
"U tijelu postoje određene ćelije koje ne proizvode energiju i najviše vole da koriste grožđani šećer kako bi je dobile. Na primer mozak, uz pomoć grožđanog šećera može da radi sa velikim učinkom. Organizam jako rano nauči da se u slatkom krije mnogo energije“, objašnjava Anete Švertman.
Ona kaže da je poznato je da je plodova voda u placenti u kojoj beba pliva u stomaku majke pomalo slatkasta. A i majčino mlijeko ima slatkasti ukus.
Organizam sam po sebi razvija nagon za slatkim kada nivo šećera u krvi padne. Ako se ignoriše osjećaj gladi signali upozorenja su jasniji. Mi se tresemo, hladno nam je, opada nam koncentracija.
Mnogi ljudi su to doživjeli na konferencijama koje dugo traju, ili posle napornog intelektualnog rada. Onda bombona sa grožđanim šecerom ili neki drugi slatkiši predstavljaju prvu pomoć. "To je brzi šećer koji odmah dospjeva u krv i koji brzo i nestane i mi smo i dalje gladni", kaže Švertman.
Veliki pad nivoa šečera u krvi u normalnim situacijama, ne predstavlja životnu opasnost za zdravog čovjeka. Mi imamo rezerve šećera za slučaj gladi.
"U slučaju gladi tijelo počinje da mobiliše i koristi sopstvene rezerve koje se na primer, nalaze u jetri. Tako da treba da prođe 24 sata dok se rezerve šećera ne potroše", objašnjava Anete Švertman.
(MONDO)