Analitički tink-tank Stratfor piše da Vladimir Putin blefira po pitanju Sirije kada igra na kartu ponovo moćne zemlje
Rusija sada blefira da je svjetska sila, iako je u realnosti tek regionalna sila, piše u izvještaju agencije za strateške analize Stratfor, a taj blef omogućilo joj je postavljanje u prelomnom trenutku za odnose SAD i Rusije - na pitanju Kosova 1999. godine .
"Putin je pokušao da projektuje snagu koju nema, i to je uradio dobro. Za njega Sirija predstavlja problem zato što će SAD prozreti njegov blef, a on nema jake karte", navodi Stratfor.
Putin i Obama su se sreli u okviru samita Grupe 20 u Sankt Peterburugu gdje su 20 minuta razgovarali o Siriji, ali je sastanak prošao u hladnoj atmosferi i bez zaključaka. Tenzije iskazane između Moskve i Vašingtona pobudile su sjećanja iz Hladnog rata, kad je Rusija bila svjetska sila. "A to je upravo raspoloženje koje je Putin htio da stvori. Tu počinje Putinov blef".
Asadov režim ima dugu istoriju odnosa s Rusijom još od 1970. kada je Hafez al-Asad, otac aktuelnog predsjednika izveo državni udar i priklonio se Sovjetskom Savezu.
"U iluziji globalne sile koju Putin nastoji da stvori, pad Asada bi strahovito podrio njegovu strategiju osim ako SAD ne uđu u još jedan dugačak i skup sukob na Blikom istoku", navodi Stratfor, ali ocjenjuje da se SAD vjerovatno neće značajnije miješati u Siriji.
Napad na Siriju bi Rusiji mogao nanijeti poniženje slično onom koje su SAD doživjele s Gruzijim, navodi Stratfor i dodaje da će "SAD demonstrirati da ruske brige ne uzimaju u obzir i da Rusija nema odgovor ako i kada SAD odluče da djeluju".
To će nanijeti udarac i Putinovom nastojanju da u domaćoj javnosti pokaže da je Rusija svjetska sila, navodi Stratfor, ali i dodaje da ipak od Sirije ne zavise ni budućnost Putina ni Rusije, pošto "Sirija nije toliko važna".
Stratfor podsjeća na korijene imidža ruskog "vaskrsa" kao svjetske sile. Rusija poslije raspada Sovjetskog Saveza bila u rasulu i ni SAD ni druge zemlje je nisu uzimale za ozbiljno, a tačka preloma je došla tokom kosovske krize.
Slobodan Milošević, lider onoga što je ostalo od Jugoslavije, bio je ruski saveznik. Rusija ima istorijske odnose sa Srbijom i nije željela raščlanjavanje Srbije s nezavisnim Kosovom", navodi se u analizi.
Za to su postojala tri razloga - Moskva je negirala masakr Albanaca na Kosovu, pošto za to dokazi nisu bili jasni; nije željela promjenu granica u Evropi, jer bi to moglo da utiče i na Rusku Federaciju; smatrala je da napad bez odobrenja UN i ruske podrške može podriti i međunarodno pravo i poštovanje Rusije.
SAD i saveznici u NATO dvomjesečnim vazdušnim napadima nisu mnogo toga postigli, pa su se obratili Rusiji za rješenje sukoba, navodi Stratfor, dodajući da je ruski posrednik isposlovao sporazum kojim je prihvaćeno "neformalno" odvajanje Kosova, ali uz razmještanje ruskih mirovnjaka za zaštitu Srba na Kosovu. Primirje je stupilo na snagu, ali deo o ruskim mirovnjacima nikada nije u potpunosti sproveden.
"Rusija je osjećala da je zaslužila više poštovanja po pitanju Kosova, ali nije mogla da očekuje više imajući u vidu svoju slabu geopolitičku poziciju u to vrijeme. Ipak, incident je poslužio kao katalizator da rusko rukovodstvo pokuša da zaustavi propadanje zemlje i ponovo zadobije poštovanje. Kosovo je jedan od mnogih razloga što je Vladimir Putin postao predsjednik", navodi Stratfor.
Stratfor navodi i da je druga ključna tačka u odnosu Rusije sa Zapadom Narandžasta revolucija u Ukrajini 2004, koja je donijela pro-zapadnu vlast. Smatra se da bi ulaskom Ukrajine u NATO Rusija bila nebranjiva i da bi izgubila kontrolu nad naftovodima ka Evropi.
"Za Putina, dešavanja u Ukrajini su ukazala da su SAD posebno posvećene širenju propasti Sovjetskog Saveza na propast Ruske Federacije. Kosovo je bilo uvreda s njegovog stanovišta. Narandžasta revolucija je bila napad na osnovne ruske interese", navodi Stratfor.
Putin je smatrao da je Rusija pod napadom, a nevladine organizacije, koje se finasiraju sa Zapada, vidio je kao subverzivne grupe, što su SAD dočekale kritikom zbog odnosa prema ljudskim pravima, poslije čega je Moskva reagovala povećavanjem represije.
Onda je uslijedio drugi čin kosovske krize 2008. kada su, piše Stratfor, Evropljani odlučili da Kosovo postane potpuno nezavisno. Rusija je tražila da se to ne radi i poručila da će ta promjena u svakom slučaju imati malo praktičnih posljedica.
Rusija je pronašla mogućnost da odgovori godinu dana kasnije u Gruziji - ruski tenkovi su ušli u tu zemlju koja je smatrana bliskim saveznikom SAD, a da Vašington, upetljan u ratove u Iraku i Avganistnu, nije mogao da reaguje.
Rusija je time bivšim sovjetskim republikama poručila da može da iskoristi vojnu silu kada to izabere, a da Ukrajina i druge zemlje razmotre šta znače američke garancije.
(Beta)