Iako ljudi uglavnom ne žele da priznaju da su sujevjerni, rijetki su oni koji neće proslijediti mejl poznatiji kao "lanac sreće"..
!["Ako ne proslijedite ovaj mejl..." "Ako ne proslijedite ovaj mejl..."](https://mondo.me/Picture/14/png/za-vesti.png)
"Dobar dan, dobri ljudi! Pošaljite ovaj mejl na dvanaest adresa u narednih dvanaest minuta ili će vam se desiti nešto zaista strašno. Neće više niko moći da se zaljubi u vas! Šef će vam iz neobjašnjivih razloga dati otkaz! Shvatite ovu poruku veoma ozbiljno. Djevojku koja se oglušila na ovu molbu ostavio je vjerenik dva dana uoči vjenčanja, a momak kome se smješilo unapređenje na poslu skinut je sa platnog spiska firme!"
Da li ste zaista povjerovali da ćete dobiti nasledstvo anonimne tetke iz Kuala Lumpura ili, u alternativnoj varijanti, sresti ljubav svog života, odnosno da ćete ostati bez zlatne ribice ako na pet, deset, petnaest adresa ne pošaljete ovakav mejl? Ili, da preformulišemo pitanje - da li ste se ikada okliznuli na koru od banane zato što ste se drznuli da pokidate karike nekog "lanca sreće" koji više od jednog vijeka kruži planetom? Da li ste svjesni da je jedino što garantovano "dobijate", ako ovo pisamce prosledite na adrese svojih bližnjih, jeste gunđanje prijatelja što im oduzimate vrijeme i stavljate pred moralnu dilemu - šta da rade sa mejlom koji su dobili od osobe za koju smatraju da je zdrav razum jedna od pet osobina koje je opisuju, piše "Politika".
"I da i ne", uz smjeh za "Politiku" kaže psiholog Maja Antončić i dodaje da je uvjerenje da će nam se nešto lijepo odnosno ružno desiti ako ne pošaljemo pisma na zadati broj adresa - relikt magijskog mišljenja.
"Ovo mišljenje je dominirajuće oko druge-treće godine života i njega karakteriše uvjerenje djeteta da sa razdaljine može dirigovati određenim događajima, budući da ga nerazvijenost sopstvenog mišljenja sprečava da uviđa uzročno-posledične odnose. Magijsko mišljenje je uvjerenje da naše mišljenje ili osjećanje ima moć da uzrokuje stvarne događaje - zato neke osobe, primjera radi, uvijek piju određene marke piva kada igra njihov fudbalski tim jer vjeruje da je samo uz određeni 'brend' piva pobjeda zagarantovana."
"Odgovor na pitanje - zašto "forvardujemo" ova pisma relativno je jednostavan - iz istog razloga zbog kojeg pljuckamo u stranu kada nam crna mačka pređe put, ne zakazujemo važne sastanke petkom koji "pada" trinaestog dana u mjesecu, kuckamo u drvo kad nas neko pita za zdravlje, ne ustajemo na lijevu nogu, na travnjaku tragamo za djetelinom sa četiri lista i prilikom selidbe više strahujemo da ne razbijemo ogledalo nego da zaturimo porodični nakit. Nije baš da vjerujemo, ali nije i da ne vjerujemo", ističe sagovornica "Politike". Ona objašnjava da svaka osoba vodi "duplo mentalno knjigovodstvo" - iako na svjesnom planu znamo da nam neće uginuti zlatna ribica ili da nasmijana voditeljka neće izvući "naše" brojeve iz bubnja ako ne pošaljemo pismo iz lanca sreće, nesvjesni dio naše ličnosti koji prepoznajemo u ideji "nikad se ne zna" ipak šalje mejl.
Lanci sreće obično su sastavljeni od dvije vrste "karika", odnosno poruka - u jednima se obećava sreća odnosno nesreća ako se pisamce (ne) pošalje na određeni broj adresa, dok se lanci zarade oslanjaju na ljudsku pohlepu - neopredeljeni ih proslijeđuju zbog činjenice da ne mogu ništa izgubiti ako izdvoje minut vremena.
Lanci sreće uvijek putuju najbržim prevoznim sredstvom - nekada su ih razvozile kočije, zatim poštari, da bi danas više od 160 milijardi ovih mejlova kružilo internetom i stizalo u naše poštanske sandučiće.
Istorija ljudskog sujeverja govori da najstarije pismo tipa "pošalji ovo na 3, 5, 7 adresa i desiće ti se nešto divno" datira iz 1888. godine, a prvo lančano pismo u kome je pisalo "pošalji mi malo para i poruči prijateljima da to urade, pa ćeš se za mjesec dana obogatiti" poslato je u Americi 1935. godine, baš u jeku veliku ekonomske krize.
Čiju emocionalnu metu mogu da pogode ova pisamca i koji tip ličnosti će poslušati pošiljaoca i poslati ih na traženi broj adresa?
"Ova pisma mogu uznemiriti opsesivno-kompulsivne neurotičare čija priroda bolesti nalaže ponavljanje određenih rituala magijski broj puta. Međutim, kod ovih osoba imperativi za ponavljanjem određenih aktivnosti dolaze iz nesvjesnog - dakle, jedna 'instanca' u ličnosti 'naređuje' osobi da tri, pet, sedam puta zaključa bravu, pogleda ispod kreveta, opere ruke ili uradi neki zadatak. U slučaju 'lanaca sreće' imperativi dolaze sa strane. Izvjesno je da će se ovom zahtjevu povinovati neurotično-depresivne osobe, zato što imaju strah za svog bližnjeg, kao i neurotično-fobične, jer se plaše za sebe, ali ova korespondencija, koja se obraća našem arhetipskom načinu razmišljanja, može da aktivira neurotični potencijal ako on postoji u osobi", kaže za "Politiku" Maja Antončić.
(MONDO)