U samo dvije nedelje sukoba u atmosferu je ispušteno oko pet miliona tona gasova sa efektom staklene bašte, dok nova analiza ukazuje na razmjere ekološke štete izazvane ratnim dejstvima.
Američko-izraelski rat protiv Irana je klimatska katastrofa koja iscrpljuje globalni ugljenični budžet brže nego 84 zemlje zajedno, pokazala je analiza. U prve dvije nedelje sukoba, dok su ratni avioni, dronovi i rakete ubili hiljade ljudi i uništili infrastrukturu, pet miliona tona gasova staklene bašte ispušteno je u atmosferu, pretvarajući Bliski istok u ogromnu ekološku zonu žrtava.
Analiza, objavljena ekskluzivno za Gardijan, pruža novu dimenziju izvještavanju o katastrofalnoj šteti po životnu sredinu izazvanoj napadima na infrastrukturu fosilnih goriva, vojne baze, civilna područja i brodove na moru.
"Svaki raketni napad je novi depozit za topliju, nestabilniju planetu i nikoga ne čini bezbjednijim. Svaki požar u rafineriji i napad na tankere je podsjetnik da je geopolitika vođena fosilnim gorivima nespojiva sa nastanjivom planetom. Ovaj rat još jednom pokazuje da je najbrži način za ubrzavanje klimatske krize predaja spoljne politike interesima fosilnih goriva", rekao je Patrik Biger, direktor istraživanja u Institutu za klimu i zajednicu i koautor analize.
Izvori masivnih emisija
Američko-izraelski savez tvrdi da je bombardovao hiljade meta u Iranu, dok je Izrael pogodio još stotine u Libanu, a izvještaji iz obije zemlje ukazuju na široko rasprostranjeno uništavanje infrastrukture.
Uništene zgrade čine najveći dio procijenjenog ugljeničnog otiska. Na osnovu izvještaja Iranskog Crvenog polumjeseca o šteti na oko 20.000 civilnih zgrada, analiza procenjuje ukupne emisije iz ovog sektora na 2,4 miliona tona ekvivalenta CO2 (tCO2e).
Gorivo je druga najveća stavka, a američki teški bombarderi poleću čak sa zapadne Engleske kako bi izvršili napade na Iran. Analiza procjenjuje da je između 150 i 270 miliona litara goriva potrošeno za avione, pomoćna plovila i vozila u prvih 14 dana, što je proizvelo ukupnu emisiju od 529.000 tCO2e.
Jedna od najupečatljivijih slika rata bili su tamni oblaci i crna kiša iznad Teherana nakon što je Izrael bombardovao četiri velika skladišta goriva oko grada, zapalivši milione litara goriva. Analiza procjenjuje da je u tom i sličnim napadima - uključujući iransku odmazdu protiv njegovih susjeda u Zalivu - spaljeno između 2,5 i 5,9 miliona barela nafte, emitujući oko 1,88 miliona tona ekvivalenta ugljen-dioksida.
U prvih 14 dana, SAD su izgubile četiri aviona, dok je Iran izgubio 28 aviona, 21 ratni brod i oko 300 raketnih lansera. Procjenjuje se da je uništena vojna oprema generisala emisije ugljenika povezane sa njenom proizvodnjom od 172.000 tCO2e. Tu su i same bombe, rakete i dronovi, koje su sve strane obilno koristile. Na osnovu tvrdnji da su SAD i Izrael pogodili više od 6.000 meta u Iranu u prvih 14 dana, dok je Iran uzvratio sa oko 1.000 raketa i 2.000 dronova, pored procjenjenih 1.900 ispaljenih presretača, analiza je procjenila da je municija doprinijela emisiji od oko 55.000 tona ekvivalenta ugljen-dioksida.
Upozorenja stručnjaka
"Očekujemo da će emisije brzo rasti kako sukob bude napredovao, uglavnom zbog alarmantne brzine kojom se naftna postrojenja napadaju. Svi ćemo morati da živimo sa klimatskim posledicama. Koliki su stvarni troškovi, niko zapravo ne zna, i zato su studije poput ove ključne. Rasipati godišnje emisije Islanda za dvije nedelje je nešto što zaista ne možemo sebi da priuštimo", rekao je Fred Otu-Larbi, glavni autor studije sa Univerziteta za energetiku i prirodne resurse u Gani, prenosi Index.
Klimatolozi su, od juna prošle godine, procjenili da bi čovečanstvo moglo da emituje gasove staklene bašte ekvivalentne 130 milijardi tona CO2 kako bi imalo 50 odsto šanse da ograniči zagrijevanje na 1,5 stepeni Celzijusa. Po trenutnoj stopi od 40 milijardi tona ekvivalenta CO2 godišnje, taj budžet će biti iscrpljen do 2028. godine.
Biger je rekao da će poremećaj u snabdijevanju fosilnim gorivima izazvan ratom vjerovatno dovesti do novog bušenja.
"Istorijski gledano, svaki energetski šok koji su pokrenule SAD pratio je nagli porast novog bušenja, novih terminala za tečni prirodni gas (LNG) i nove infrastrukture za fosilna goriva. Ovaj rat rizikuje da nas trajno zaroblji u još jednoj generaciji zavisnosti od ugljenika. Ovo nije rat za bezbijednost. Ovo je rat za političku ekonomiju fosilnih goriva, a cijenu plaćaju iranski civili i radničke zajednice širom svijeta", zaključio je Biger.