Nedavna isporuka lovaca pete generacije Su-57E Alžiru čini ovu sjevernoafričku zemlju prvom u Africi i arapskom svijetu sa ruskim stelt avionima. Kupovina pojačava vojnu moć Alžira, otvara mogućnost američkih sankcija i jača veze Moskve sa Mediteranom.
Nedavna isporuka aviona Su-57E Felon učinila je Alžir prvim stranim kupcem najmodernijih ruskih lovaca pete generacije, zbog čega bi se ta sjevernoafrička vojna sila mogla naći na udaru sankcija Zapada, posebno Sjedinjenih Država.
Prema ocjenama analitičara, kupovina najsavremenijih ruskih stelt aviona najavljuje kulminaciju takozvanog Suhojskog gambita - strateškog zaokreta alžirskog vojnog režima nazvanog po proizvođaču isporučenih aviona, koji prijeti da Mediteran pretvori u koridor bezakonja za najopasnije tiranije na svijetu.
Alžirsko ratno vazduhoplovstvo je ovih dana postalo prvi korisnik lovaca pete generacije sa stelt tehnologijom u Africi i arapskom svijetu, ali i globalno.
Prema zvaničnim saopštenjima iz Alžira, isporuka najnovijih lovaca dio je šireg, ubrzanog programa modernizacije usmjerenog na uspostavljanje regionalne vazdušne nadmoći. Za sada je poznato da je zemlja naručila 14 aviona Su-57E, koji će biti stacionirani u vazduhoplovnoj bazi Um el Buagi.
Riječ je o višenamjenskom borbenom avionu sposobnom za presrijetanje, vazdušnu borbu, kao i kopnene i borbene napade. Njegove ključne karakteristike su prikrivenost, super manevarska sposobnost i super krstarenje, a takođe ima integrisanu modernu avioniku i veliki nosivi kapacitet.
Prema nekim procjenama iz američkih vojnoobavještajnih krugova, Felon će biti sposoban da nosi nuklearno oružje u obliku nadolazeće rakete slične Kinžalu.
Predstojeća raketa je minijaturna hipersonična raketa, dizajnirana tako da stane u unutrašnji dio aviona kako bi se održale njegove stelt sposobnosti. Inače, Rusi taj projektil nazivaju mini Kinžal, a pored varijante sa nuklearnom bojevom glavom, postoje i derivati za precizne udare dugog dometa na ciljeve kao što su aerodromi, komandni centri i druge strateške infrastrukture.
Napad na američke nosače aviona
Prvi prototip Su-57 poletio je 2010. godine, ali je program prošao kroz dugotrajan razvoj zbog brojnih strukturnih i tehničkih problema koji su se pojavili tokom testiranja, a početni neuspijeh je kulminirao padom prvog aviona neposredno prije isporuke domaćem kupcu.
Očekuje se da će Su-57 naslijediti lovce MiG-29 i Su-27 u ruskom vazduhoplovstvu, a Alžirci će ga koristiti kao zamjenu za nadzvučne presretače MiG-25.
Vrijedi napomenuti da je Alžir takođe kupio višenamjenske lovce Su-35 od Rusije, prvobitno namjenjene Egiptu. Pored postojećih modela Su-30MKA i MiG-29M/SMT, ova sjevernoafrička zemlja nabavlja i jurišne avione Su-34ME, namijenjene da zamijene zastarelu flotu Su-24.
Prema procjenama, Alžir ima 601 aktivan avion, što ga svrstava među 20 najbolje opremljenih vazduhoplovnih snaga na svijetu. Pored toga, njegovo vazduhoplovne snage se smatraju jednim od najjačih i najnaprednijih u Africi i arapskom svijetu, i često su rangirane kao druge na Crnom kontinentu, odmah iza Egipta.
Kakve su geopolitičke potrese izazvale navedene kupovine, najbolje govori reakcija Vašingtona: američki Stejt department je najavio moguće sankcije Alžiru jer njegove poslove sa Rusijom, vredne milijarde dolara, smatra prijetnjom regionalnoj stabilnosti i zapadnim interesima.
Robert Paladino, šef Kancelarije za bliskoistočne poslove Stejt departmenta, upozorio je na strateško naoružavanje Alžiraca, tvrdeći da bi, ako se sankcije ne uvedu, SAD mogle dozvoliti osovini Moskva-Teheran-Peking da preuzme Mediteran kao ključnu pomorsku vezu kojom trenutno dominira NATO.
Stručnjaci poput Amina Ajuba vide sporazum između Rusije i Alžira o prodaji aviona Su-57 kao finansijski spas za Moskvu. Analitičar posebno ističe da se alžirski Su-57 oprema elektronskim sistemom za ratovanje L-265VE Hibini-U i hipersoničnim raketama, što mu daje mogućnost da napada grupe nosača aviona i ključnu evropsku infrastrukturu na koju aktuelna NATO-ova odbrana na Mediteranu nema odgovora.
Iranska veza u Zapadnoj Sahari
Autor podsjeća da Rusija godinama ima relativno sigurno utočište u Mediteranu preko Alžira. Nedavno potapanje ruskog broda između Alžira i Španije pokazuje o kakvim se vezama radi. Iako je u tovarnom listu navedeno da se prevoze građevinske dizalice, španska tajna služba je otkrila da se u teretu nalaze kućišta nuklearnih reaktora VM-4SG namenjena severnokorejskom programu balističkih raketa lansiranih sa podmornica.
Takođe, Alžir već decenijama dopušta ruskim flotama za praćenje da isključe transpondere i pronađu sigurno utočište u njegovim lukama poput Mers el-Kebira. Obezbjeđivanjem "radarske sjenke", Alžir je zapravo postao učesnik u globalnoj mreži šverca oružja koja povezuje Moskvu, Teheran i Pjongjang.
Obavještajni dokumenti ukazuju na to da su agenti Polisarija dobili iranske dronove, kao i obuku od Iranskog revolucionarnog gardijskog korpusa u kampovima u Siriji.
Prema Ajubu, ohrabrivanjem ovog separatističkog pokreta, Alžir ne samo da uznemirava Maroko, već i poziva vodećeg svjetskog državnog sponzora terorizma u dvorište NATO-a. Stoga nije iznenađujuće što Vašington namjerava da proglasi Polisario terorističkom organizacijom.
S druge strane, Alžir želi da učvrsti svoju ulogu glavnog vojnog aktera u Severnoj Africi, posebno nakon što se 2025. godine osjećao izolovano zbog priznanja marokanskog suvereniteta nad Zapadnom Saharom od strane UN . Kao dio ove strategije, on zapravo koristi demonstraciju sile kao sredstvo odvraćanja, nastojeći da izbjegne direktan rat, ali se pripremajući za najgore scenarije u kontekstu stalno napete situacije u zemljama Magreba i drugim djelovima Severne Afrike.